Klaudije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dz
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 10:
Ugleda i dostojanstva na njegovoj vanjštini nije nedostajalo, bio je visoka ali ne mršava stasa, lijepa lica, lijepe sjede kose i puna vrata. Ali kod hodanja noge su ga izdavala jer su bile preslabe, a kod veselog ili ozbiljnog posla mnoge su ga stvari nagrđivale;nepristojan smjeh, još ružnija srdžba jer su mu se pritom pjenila usta, osim toga pleo mu se jezik, a glava bi mu se tresla uvijek a osobito kad je radio neki posao.
 
Svoju karijeru Klaudije je započeo za vladavine Kaligule te je najprije vršio konzulsku službu zajedno s carem u trajanju od dva mjeseca. Ždrijebom je dobio i drugi put konzulsku službu nakon tri godine. Katkada je predsjedao kod predstava u ime carevo, a pritom mu je narod dovikivao ''Živio carev stric!'' ili ''Živio brat Germanikov!''. Uza sve te dužnosti koje je obnašao nije ni sada bio pošteđen poruga. Tako su ga gađali košticama kad god bi nakon jela zadrijemao (a to je bilo svaki put) i običavali su mu, dok bi hrkao, navući [[sandale]] na ruke da bi si, ako se nenadano probudio izranio lice!
 
Pošto je u ovakvim uvjetima proživio najveći dio svoga života, zapala ga je u pedesetoj godini carska vlast izvanredno slučajnim događajem. Kada su urotnici od [[Kaligula|Kaligule]] uklanjali ljude pod izlikom da car želi biti sam, bio je i Klaudije s ostalima isključen pa se zavukao u vrtnu kućicu. Prestrašen viješću o carevoj [[smrt]]i odšuljao se do obližnje terase i tamo se sakrio među zastore kojima su bila pokrivena vrata. Tom terasom slučajmo je trčao jedan vojnik koji je vidio njegove noge pa, želeći vidjeti tko je to, prepozna ga, izvuče silom i pozdravi ga kao novog cara, a Klaudije od straha padne na koljena pred njim. Vojnici ga pozdraviše i na nosiljci ga odnesu u svoj tabor.
Redak 18:
Jako se brinuo o svojim precima i iskazivao ima je dužno štovanje; niti jednu kletvu nije smatrao svetijom i nije češće upotrebljavao od zakletve [[August]]om. Za baku Liviju se pobrinuo da joj iskažu božanske počasti. Svojim je roditeljima priređivao javne posmrtne svečanosti a svom ocu, na njegov rođendan, i circenske igre. Na uspomenu na svoga brata kojeg je svakom prilikom slavio dao je prigodom natjecanja u [[Napulj]]u prikazati i jednu grčku [[komedija|komediju]] koju je nagrađivao po odlukama sudaca. [[Tiberije|Tiberiju]] je dao dovršiti mramorni [[slavoluk]] pokraj [[Pompej]]eva [[kazalište|kazališta]] koji mu je nekoć odobrio [[Rimski senat|Senat]], ali je ostao nedovršen.
 
Što se tiče njegovih odlikovanja bio je umjeren i skroman; odbio je ime ''Imperator'' i otklonio sve nepotrebne prevelike počasti. Tako je svadbu svoje kćeri i rođendan sina proslavio veoma tiho i samom kućnom svečanošću. Bio je i veoma razuman i uljudan car. Jednom prilikom kad su k njemu dolazili [[pučki tribun|pučki tribuni]]i dok je predsjedao [[sud]]om, ispričavao im se je zbog tijesnog prostora i što su morali stajati dok ih je saslušavao. Tako je u kratko vrijeme stekao toliko ljubavi i odanosti da je narod jednom na vijest da je car na putu u Ostiju ubijen počeo proklinjati vojsku i njegovu stražu te se nije umirio sve dok jedan činovnik nije s govornice javio da je car živ i zdrav.
 
Uza svu tu ljubav naroda, nije bio pošteđen zasjeda i urota nekih drugih građana pa i čitavih stranaka. Tako je neki čovjek iz naroda bio zatečen s bodežom kod njegovih spavaćih odaja duboko u noći. Čak nije bio ni pošteđen [[Urota|urote]] protiv svoje [[vlast]]i ali ju je on uspješno uspio ugušiti.
Redak 37:
== Djela ==
 
Unatoč svim njegovim manama i nedostacima, mora se napomenuti kako je bio kulturno osvješćen čovjek. Pisao je povijesna djela i na [[Starogrčki jezik|grčkom jeziku]]; Etruščansku povijest u 20 knjiga i Kartašku povijest u osam knjiga. U čast tim njegovim djelima na stari muzej u Aleksandridi dograđen je novi muzej koji je dobio njegovo ime. Pred kraj svoga života, nedoraslom i nježnom [[Britanik]]u, odlučio je dati muževnu [[toga|togu]] i rekao: ''Da bi napokon rimski narod imao pravog cezara!'' Nedugo nakon toga sastavio je i [[oporuka|oporuku]] koju je dao potpisati i zapečatiti.
 
Oko njegove smrti postoji puno nejasnoća. Jedna teorija govori da ga je otrovao kušač Halot, druga teorija govori kako ga je Agripina poslužila otrovnim [[gljive|gljivama]]. Zanijemio je odmah nakon pojedenih gljiva i pošto se čitavu noć mučio u strašnim mukama umro rano ujutro.