Inačica od 27. listopada 2021. u 16:51 uredi Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 94.618 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. siječnja 2022. u 08:19 uredi ukloni ovu izmjenu PonoRoboT (razgovor \| doprinosi) Botovi 216.192 edits m RpA: WP:NI, WP:HRV Oznaka: PAWS [2.1] Novija izmjena →
Redak 41: === Udaja u Ugarsku === [[1. ožujka]] [[1666.]] Jelena se udala u [[Kraljevina Ugarska\|Ugarsku]] za Franju I. Rákóczija (na [[Mađarski jezik\|mađarskom]]: ''I. Rákóczi Ferenc''), [[Transilvanija\|erdeljskog]] kneza, i pridružila nezadovoljnom ugarskom plemstvu koje se suprotstavilo centralističkim težnjama [[Beč]]kog dvora, što je nešto kasnije dovelo i do otvorenog oružanog sukoba (u sedamdesetim i osamdesetim godinama 17. stoljeća), odnosno do pravog rata za ugarsku nezavisnost, koji je završio početkom 18. stoljeća porazom pobunjenika. Ti su događaji u historiografiji poznati i kao „Ustanak kuruca“, odnosno u prijevodu „Ustanak križara“. Hrvatska historiografija taj ustanak naziva [[Ustanak Franje I. Rákóczija]] (ne miješati s [[Ustanak Franje II. Rákóczija\|ustankom Franje II.]] <ref>[http://crosbi.znanstvenici.hr/prikazi-rad?lang=en&rad=32876 Croatian scientific bibliography - Browsing paper] Boris Nikšić: Ustanak Franje II. Rákóczija i vjerski sukobi u Ugarskoj, Povijesni prilozi. 16 (1997) , 16 </ref>) S Rákóczijem je Jelena imala troje djece, među kojima i Franju II. (na [[Mađarski jezik\|mađarskom]]: ''Ferenc II.''), kasnijeg [[Transilvanija\|erdeljskog]] kneza i vođu ustanika. Nakon Rákóczijeve smrti [[1676.]] godine preudala se [[1682.]] za Mirka Thökölyja (na [[Mađarski jezik\|mađarskom]]: ''Imre Thököly''), također erdeljskog kneza. S njim se istaknula u ustaničkim redovima, koje su podupirali [[Osmansko Carstvo\|Turci]], a osobito je odjeknula njena trogodišnja (1685. – 1688.) obrana utvrde [[Palanok]]a u Mukačevu (na [[Mađarski jezik\|mađarskom]]: ''Munkács''), koja se tada nalazila u Ugarskoj, a danas je to teritorij [[Ukrajina\|Ukrajine]]. Početkom [[1688.]] godine situacija je bila takva da se utvrda više nije mogla obraniti, pa ju je Jelena predala austrijskim postrojbama, a sama postala zatočenicom. Redak 51: Zarobljenu su groficu bečki carski vlastodršci zatočili u jednom austrijskom samostanu, gdje je, jedno vrijeme zajedno sa svoje dvoje djece, provela sedam godina. Za to se vrijeme njen suprug Thököly i dalje u sjeveroistočnoj Ugarskoj borio sa svojim Kurucima protiv [[Habsburgovci\|habsburške]] vojske. Spletom okolnosti došlo je do razmjene zarobljenika i Jelena se [[1695.]] godine vratila svome mužu. Godine [[1699.]] došlo je sklapanja [[Mir u Srijemskim Karlovcima\|Karlovačkog mira]], te su supružnici, nalazivši se na poraženoj strani, morali otići u izgnanstvo u [[Turska\|Tursku]]. Tamo je Jelena živjela neko vrijeme u [[~~Carigrad\|carigradskoj~~carigrad]]skoj četvrti Galata, a zatim sve do svoje smrti [[18. veljače]] [[1703.]] u gradu Nikomediji, današnjem [[Izmit]]u. == Naslijeđe ==

Jelena Zrinski: razlika između inačica