Feud: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.147.223.138 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Neptune, the Mystic Oznaka: brzo uklanjanje |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
Posjed dobiven za vojnu službu ili drugu obvezu u srednjem vijeku nazivao se '''feud''' ili '''leno'''. Pošto je kralj smatran kao posjednik svih zemalja na nekom području, on njima raspolaže po volji, te ih tako i daje plemićima kao uvjet njihove vjernosti. Ovisno o povijesnom periodu i lokaciji, zemlja dana plemiću je mogla postati njegovo privatno vlasništvo, a mogla je i služiti kao jedna vrsta zajma koji traje sve dok je plemić vjeran kralju, ili živ. Za uzvrat, plemići su se obavezivali na vjernost kralju, te vojnu službu, no ta vojna služba nije uvijek bila nužna i za kmetove na feudu.
Feud se sastoji od [[alodij]]a i [[selište (feudalizam)|selištâ]]. Ima dva osnovna sloja: feudalci i kmetovi. U alodiju su živjeli feudalci, a u selištima kmetovi. Seljaci su samostalno stupali u feudalni odnos
Na feudu, feudalac je imao slobodne ruke provoditi svoju volju. On je bio i vrhovni sudac i upravitelj, no česte zlouporabe položaja su rezultirale pobunama kmetova (primjer: seljačka buna [[Matija Gubec|Matije Gupca]] kojoj je jedan od okidača bio seksualno uznemiravanje mladih seljakinja od strane lokalnog feudalca). Odnosi između kmetova i feudalca po prvi puta su točno regulirani urbarijima koje provodi [[Marija Terezija]] na području cijele monarhije. Nakon raspada feudalnog sustava i početka onog građanskog, francuska vlast koja okupira područje tadašnjih "ilirskih provincija" oslobađa podložnike, te im dodjeljuje zemlju koju obrađuju kao osobno vlasništvo. Austrijska vlast nakon zauzimanja tih područja nazad ostavlja status quo, te time sa sigurnošću završava feudalne odnose na području Istre i Dalmacije.
|