Klarise: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m promj.kat., međuwiki.
Kubura (razgovor | doprinosi)
m →‎Utemeljenje: Pove. Moglo bi se još napravit poveznica.
Redak 9:
Red sv. Klare (klarise) nastao je iz nadahnuća koje je Gospodin dao sv. Franji Asiškom, da u [[Crkva|Crkvi]] živi sveto [[Evanđelje|Evanđelje]]. Sveta Klara, "biljčica" sv. Franje, postala je sudionica tog poziva, stoga je red sv. Klare drugi [[franjevci|franjevački red]], posvećen potpuno kontemplativnom životu.
 
Red je nastao u 13. st., razlikujući se od samih početaka od ostalih monaških redova po svom potpunom odreknuću posjeda, koji bi osiguravali uzdržavanje sestara. Poslanje Reda jest da u [[Crkva|Crkvi]] "nasljeduje siromaštvo i poniznost Gospodina našega [[Isus Krist|Isusa Krista]] i njegove Presvete Majke", u zajednici s naglašenim sestrinstvom, u malenosti, jednostavnosti i radosti. Ovaj krajnje jednostavan, ali zahtjevan program, neposredno dosiže evanđeoski i eklezijalni cilj: živjeti i očitovati [[Krista|Krista]].
 
Poziv klarisa sličan je pozivu [[MarijaBDM|Marije]] u [[Crkva|Crkvi]]. Marija u sjeni sudjeluje u [[otajstvo|otajstvu]] spasenja, dok [[Krist]] prolazi putovima izlažući se neprijateljskom jeruzalemskom mnoštvu. Nakon [[Duhovi|Duhova]], dok su [[apostol|apostoli]] naviještali [[Evanđelje|Radosnu vijest]], Marija se nalazila u srcu [[Crkva|Crkve]] i podupirala je svojom tihom kontemplacijom i ljubavlju. Zvanje klarisa čini sastavni dio [[franjevci|franjevačkog poziva]]. Ono je čak prijeko potrebno da bi se ostvarile sve dimenzije nasljedovanja Krista, za čime Franjevački red teži. Postoje dvije dimenzije ljubavi, koja je uvijek u isti mah kontemplativna i uvijek aktivna. Jer "dok radi, sanja o odmoru s Ljubljenim, a u odmoru s njim sanja o tome da se baci u velike pothvate kako bi zasvjedočila svoju ljubav." (s. Ch. Augusta Z.). Stoga, dok sv. Franjo sa svojim drugovima "opijen Duhom" krstari putovima navješćujući [[Evanđelje|Radosnu vijest]], dotle Klara sa svojim sestrama u tišini i klauzuri samostana nasljeduje Bogo-Čovjeka, koji je trideset godina bio sakriven u svakodnevnom nazaretskom životu. Tako onu ljubav koju prima u kontemplaciji utjelovljuje u svakodnevnom jednostavnom, siromašnom i poniznom životu.
 
Sestre, uronjene u [[Bog|Boga]], ali noseći svijet u svom srcu, božanskim sokom hrane apostolat cijele Crkve. One svojim skrivenim služenjem postaju "majke grešnicima, sestre misionarima, pomoćnice svećenicima" (s. Teresa M.). A oni koji se u Crkvi posvećuju apostolatu, ostvaruju misionarski san sestara.