Lingua franca: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Popravak |
m Popravak |
||
Redak 4:
U [[antika|antičkom]] grčko-rimskom svijetu ''lingua franca'' bio je [[Starogrčki jezik|grčki]], a u [[srednji vijek|srednjem vijeku]] na zapadu je tu ulogu imao [[latinski]], to jest u [[Bizant]]u grčki. Latinski je u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17.]] stoljeću zamijenio [[španjolski jezik|španjolski]] dok njega nije potisnuo [[francuski jezik|francuski]]. Francuskim se služilo i u [[diplomacija|diplomaciji]] sve dok ga u [[20. stoljeće|20. stoljeću]] nije potisnuo [[engleski jezik|engleski]].
Na [[Stari Istok|Starom Istoku]] neki su od primjera ''lingua france'' [[akadski]] i [[aramejski jezik]]. Od [[7. stoljeće|7. stoljeća]] primat na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] preuzima [[arapski]] čija dominacija traje pola tisućljeća. U [[Jugozapadna Azija|Jugozapadnoj]] i [[Srednja Azija|Srednoj Aziji]], to jest [[Indijski potkontinent|Indijskom potkontinentu]], tijekom kasnog [[Srednji vijek|srednjeg]] i [[Novi vijek|novog vijeka]] ''lingua franca'' bio je [[perzijski jezik]].
[[Njemački jezik|Njemački]] je bio ''lingua franca'' u [[19. stoljeće|19.]] i dijelu 20. stoljeća. Njime se sporazumijevalo u Europi, Americi i Aziji, primjerice u državama kao što su [[Turska]], [[Rusija]] i [[Kazahstan]]. Bio je jezik [[fizika|fizike]], [[kemija|kemije]] i [[sociologija|sociologije]]. Služio je kao poslovni i politički jezik. Njemački je i danas potreban u [[filozofija|filozofiji]] i [[teologija|teologiji]], a njegovo se znanje katkad traži za doktorate.
| |||