'''TIMAR''' (tur. od perz. ''tima'': njegovanje, čuvanje ili od arap. ''timar'': njegovanje bolesnika), u [[Osmanlijsko Carstvo|Osman(lij)skom Carstvu]] [[feudalizam|feudalno]] [[leno]] koje je donosilo do 20.000 [[akča|akči]] ([[srebrenjak|srebrenjaka]]) godišnje. Država (odnosno [[sultan]]) kao vrhovni vlasnik zemljišta davala je timare (kao i druga veća lena) uz obvezu da timarski [[spahija]] ('''sahibi-timar''') vrši određenu vojnu službu, da na svakih 3.000 akči (kod ''Vujaklije'': [[aspra|aspri]]) godišnjeg prihoda daje za rat jednog konjanika i da sam ide u rat. Spahija nije imao stvarno pravo na timar ([[spahiluk]]) i nije mogao zemlju otuđiti; od nje je dobivao samo [[renta|rentu]]. Timar je ukinut 1834. godine. Korisnik timara nazivao se i [['''timariot]]'''.
U razgovornom jeziku '''timar''' znači: '''a)''' njegovanje, čišćenje i uredno hranjenje konja; '''b)''' nastojanje oko čega, briga, njega.
'''Izvor''': ''[[Opća enciklopedija JLZ]] (8 Š-Žva)'', Zagreb, 1982. - Vladimir Anić, Ivo Goldstein: ''"Rječnik stranih riječi"'', Zagreb, 2002. - Milan Vujaklija: ''"Leksikon stranih reči i izraza"'', Beograd, 1991.
