Austro-Ugarska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Na početak kategorije |
Ustroj |
||
Redak 11:
Prema osnivanju Austro-Ugarske negativno su se odnosili drugi narodi višenacionalne države. Posebno su [[Slaveni]] smatrali svoje interese zanemarenima, što je dovelo do stalnih napetosti u odnosima s carskom vlašću. Tek je pred kraj prvog svjetskog rata, početkom listopada [[1918]]. [[Karlo Austrijski|Karlo IV.(I.)]] "Manifestom naroda" dao jednaka prava svim narodnostima. Manje od mjesec dana kasnije potpisano je primirje, Austro-Ugarska je poražena, a [[Čehoslovačka]], [[Poljska]] i [[Država SHS]] proglasili su neovisnost čime je dvojna monarhija ''de facto'' prestala postojati. Odcjepljenje je službeno potvrđeno mirovnim ugovorima u [[Ugovor u Saint Germainu|Saint Germainu]] s [[Austrija|Austrijom]] i [[Trianonski ugovor|Trianonu]] s [[Mađarska|Mađarskom]].
= Ustroj Austro-Ugarske =
Tek osnovana dvojna monarhija trebala je biti zajednica dviju država, Austrije i Mađarske, utemeljena na istopravnosti obiju država. Vanjska politika, vanjska trgovina kao i vojne snage su trebale biti pod zajedničkom upravom (stvarna zajednica) a car [[Franz Joseph I.]]([[1867]]. – [[1916]].) je bio zajednički poglavar dvojne monarhije, iako je vladar u Mađarskoj mogao biti krunisan kraljem.
Zemlje pod vladavinom Austrije ('''Cisleithanien''') se označavao samo sa «k. u. k.» («kaiserlich-königlich», pri čemu «königlich» se odnosilo na češku kraljevsku tradiciju, koju je titula cara u sebi nosila), dok su se ustanove zemlje pod mađarskim vladavinom ('''Transleithanien''') označavale oznakom «m.kir.» («'''magyar kiràly'''») ili «kgl.ung.» («'''königlich ungarisch'''»).
U okviru austrijske , ali i mađarske ovlasti, neka pojedina područja, kao što su [[Galicija]] i [[Hrvatska pod Habsburzima|Hrvatska]], uživala su poseban status i imale su svoje osobne upravne strukture.
Vlast u Austro-Ugarskoj se zasnivala o odlukama tri parlamenta:
* Mađarski parlament
* Austrijska ili «Cisleithanien» vlada
* objedinjena administrativna uprava pod okriljem monarhije
Ujedinjeno ministarsko vijeće je imalo ovlast nad ujedinjenom vladom, a sačinjavalo se od tri ministra za zajedničke interese (financije, vojska i vanjska politika), dva predsjednika vlade, nekolicina nadvojvoda i monarh. Dva poslanička izaslanstva, austrijski i mađarski, sastajali su se odvojeno i izglasavali svaki za sebe proširenja ovlasti Ujedinjenog ministarskog vijeća i na taj način utjecali na zajedničku administraciju. Ministri su bili odgovorni samo monarhu, koji je odlučivao o vanjskoj i vojnoj politici.
Poklapanje odgovornosti između ujedinjenog ministarstva i ministara oba dijela monarhije uzrokovalo je sukobe i neučinkovitost, pri čemu je i vojska bila žrtva istih problema. Naime, svaki dio je sam odlučivao o broju ročnika, upotrebi i preustroju vojne službe, reguliranju obveza civilnih vlasti prema vojsci. Svaka polovica dvojne monarhije je koristila i svaku najmanju šansu kako bi omatala zajedničke operacije za svoje osobne interese.
Odnosi između dvije polovice monarhije u smislu financijskih doprinosa svake vlade u zajedničku riznicu bila su poslije [[1867]]. godine utvrđena tkz. '''Ausgleich''', sporazumom, koji se obnavljao i raspravljao svakih deset godina.
Razlike između austrijskog i mađarskog dijela vlasti eskalirali su početkom 1900-te i uzrokovali ustavnu krizu Monarhije – razlog je bio nesuglasnost glede jezika zapovijedanja u mađarskim vojnim postrojbama koji je produbila Mađarska nacionalna koalicija u travnju [[1906]]. godine u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Neki prijedlozi zasnovani na principu «'''status quo'''» u vezi toga su napravljeni u listopadu [[1907]]. i u studenom [[1917]]. godine.
| |||