Wikipedija

Oton Kučera: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Stavljen je ispravan datum rođenja 1. siječnja 1857. - autorica Tatjana Kren
{{mergetalk}}, dio uklopljen, dio ostavljen za kasnije
Redak 1:
{{Izdvojeni članak}}
[[slika:oton_kucera_s.jpg|thumb|200px|Prof. dr. '''Oton Kučera''' - 1927.]]
'''Oton Kučera''' ([[Petrinja]], [[131. siječnjaprosinca]] [[18571856]]. - [[Zagreb]], [[29. prosinca]] [[1931]].), profesor, prirodoslovac, astronom, najveći [[Hrvatska|hrvatski]] popularizator tehnike i prirodoslovlja, književnik, predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] te autor nekoliko udžbenika iz fizike za srednje škole te niza znanstveno-popularnih djela iz [[fizika|fizike]], [[astronomija|astronomije]] i [[elektrotehnika|elektrotehnike]]
 
URođen knjizije [[31. prosinca]] [[1856]]. (a u knjigu rođenih zaupisan godinu[[1. siječnja]] [[1857]].) u [[Petrinja|Petrinji]], navedenokao jeprvo daod setrinaestoro nadjece samu Novubraku godinu,Ide 1.i siječnjaFranje 1857. godineKučere, rodio učiteljski sin Otonučitelja. Prema navodima obitelji, Oton se zapravo rodio 31. prosinca 1856. godine, ali su roditelji zbog praktičnih razloga (vojna obveza i drugo), prijavili da se rodio 1. siječnja 1857. Bio je prvi od trinaestoro djece u braku Ide i Franje Kučere. Oca, učitelja, služba je ubrzo odvela iz Petrinje u [[Otočac]], gdje je Oton proveo djetinjstvo i završio pet razreda osnovne škole, a zatim je nastavio gimnaziju u [[Senj]]u. Iz Senja je u Otočac i obratno putovao preko veličanstvenoga [[Velebit]]a, koji je u dječaku Otonu dobio još jednoga doživotnog oduševljenog ljubitelja. Po vlastitim je riječima, na tim prelascima Velebita, zavolio Velebit, planine i zvjezdani svod, što ga je pratilo tijekom cijeloga života.
Daljnje školovanje nastavio je u [[Vinkovci]]ma i maturirao [[1873]]. godine, u dobi od 16 godina.
 
Oca, učitelja, služba je ubrzo odvela iz Petrinje u [[Otočac]], gdje je Oton proveo djetinjstvo i završio pet razreda osnovne škole, a zatim je nastavio gimnaziju u [[Senj]]u. Iz Senja je u Otočac i obratno putovao preko [[Velebit]]a, te ja na tim prelascima zavolio Velebit, planine i zvjezdani svod, što ga je pratilo tijekom cijeloga života. Školovanje je nastavio u [[Vinkovci]]ma gdje je maturirao [[1873]]. godine.
Kao odličnom i talentiranom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija te je otišao u [[Beč]] na studij [[Fizika|fizike]], [[Matematika|matematike]] i [[Astronomija|astronomije]]. Praktično zvjezdoznanstvo izučavao je na Bečkoj zvjezdarnici, čiji je ravnatelj tada bio [[Karl von Litrow]]. Bilo mu je ponuđeno mjesto asistenta, ali su ga rodoljubni i obiteljski razlozi doveli natrag u Vinkovce, gdje je u dobi od samo 19 godina počeo predavati u vinkovačkoj gimnaziji, a dvije godine kasnije položio je u Beču profesorski ispit, kako su zahtijevali propisi tadašnjega doba. ▼
 
Kao odličnom i talentiranom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija te je otišao u [[Beč]] na studij [[Fizika|fizike]], [[Matematika|matematike]] i [[Astronomija|astronomije]]. Studira kod čuvenih [[Jožef Stefan|Jožefa Stefana]], [[Ludwig Boltzmann|Ludwiga Boltzmanna]] i [[Johann Josef Loschmidt|Johanna Loschmidta]], a usavršava se u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici, čiji je ravnatelj tada bio [[Karl von Litrow]].
Tri godine kasnije objavljuje prve znanstveno-stručne radove.
 
Uz glavne utemeljitelje, [[Spiridon Brusina|Spiridiona Brusinu]] i [[Gjuro Pilar|Gjuru Pilara]], uključio se u osnivanje [[Hrvatsko prirodoslovno društvo|Hrvatskoga naravoslovnog (prirodoslovnog) društva]], utemeljenog u Zagrebu, krajem [[1885]]. godine. U godini osnivanja društva još je bio profesor gimnazije u Vinkovcima. Nalazimo ga pod brojem 101 u abecednom popisu redovnih članova društva, a u Glasniku, I godišta, iz [[1886]]. godine, glasilu novoosnovanoga društva, Kučera je već prisutan člankom ''Čovjek i prirodna znanost'', u kojem daje pregled razvoja prirodnih znanosti.▼
▲Kao odličnom i talentiranom učeniku dodijeljena mu je krajiška stipendija te je otišao u [[Beč]] na studij [[Fizika|fizike]], [[Matematika|matematike]] i [[Astronomija|astronomije]]. Praktično zvjezdoznanstvo izučavao je na Bečkoj zvjezdarnici, čiji je ravnatelj tada bio [[Karl von Litrow]]. Bilo mu je ponuđeno mjesto asistenta, ali su ga rodoljubni i obiteljski razlozi doveli natrag u Vinkovce, gdje je u dobi od samo 19 godina počeo predavati u vinkovačkoj gimnaziji, a dvije godine kasnije položio je u Beču profesorski ispit, kako su zahtijevali propisi tadašnjega doba.
 
▲Tri godine kasnije objavljuje prve znanstveno-stručne radove. Uz glavne utemeljitelje, [[Spiridon Brusina|Spiridiona Brusinu]] i [[Gjuro Pilar|Gjuru Pilara]], uključio se u osnivanje [[Hrvatsko prirodoslovno društvo|Hrvatskoga naravoslovnog (prirodoslovnog) društva]], utemeljenog u Zagrebu, krajem [[1885]]. godine. U godini osnivanja društva još je bio profesor gimnazije u Vinkovcima. Nalazimo ga pod brojem 101 u abecednom popisu redovnih članova društva, a u Glasniku, I godišta, iz [[1886]]. godine, glasilu novoosnovanoga društva, Kučera je već prisutan člankom ''Čovjek i prirodna znanost'', u kojem daje pregled razvoja prirodnih znanosti.
 
Premještajem u [[Požega|Požegu]] započinje znanstveno-popularizatorski rad, kojem je ostao vjeran sve do smrti. U Požegi je osnovao i prvu školsku [[zvjezdarnica|zvjezdarnicu]], a [[1892]]. godine tiskana je njegova prva znanstveno-popularna knjiga, ''Crte o magnetizmu i elektricitetu''.
Line 19 ⟶ 21:
== Najplodnije razdoblje stvaralaštva ==
 
Prelaskom u [[Zagreb]], [[1892]]. godine, počinje Kučerino najplodnije razdoblje stvaralaštva. Djelovao je na Realnoj gimnaziji, gdje je uredio prvi suvremeni kabinet za fiziku, [[1893]]. godine, a iste godine iz tiska je izašla njegova knjiga ''Vrieme - crtice iz meteorologije''. Tri godine po svom dolasku u Zagreb, u središte prirodoslovnih zbivanja, a deset godina po osnutku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, godineGodine [[1895]]., Otonizlazi Kučera je hrvatskom narodu poklonioi znanstveno-popularno astronomsko djelo ''[[Naše nebo (Kučera)|Naše nebo]]'', tiskano u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], u nakladi od 12.000 primjeraka,. pisanoDjelo nenadmašnim stilom,je dočekano oduševljenjem i rasprodano u kratkom vremenu, da bi doživjelo još dva izdanja za Kučerina života, godine [[1921]]. u nakladi Hrvatskoga prirodoslovnog društva i godine [[1930]]. u izdanju Matice hrvatske. Za ovu knjigu Kučera je nagrađen iz zaklade grofa [[Ivan Nepomuk Drašković|Ivana Nepomuka Draškovića]]. Stotinu godina nakon prvoga izdanja u Zagrebu je [[1995]]. godine tiskano, u nakladi Consiliuma,i četvrto izdanje ''Našeg neba''.
 
{{mergetalk}}
Godine [[1899]]. Oton Kučera je napisao udžbenik Fizika za niže razrede, s dodatkom iz astronomije i kemije i promoviran za doktora na Sveučilištu u Zagrebu, tezom o [[Marin Getaldić|Marinu Getaldiću]] te postao predavačem više matematike i teorijske fizike s mehanikom na [[Šumarska akademija u Zagrebu|Šumarskoj akademiji u Zagrebu]], gdje je predavao sve do umirovljenja, [[1915]]. godine. Na Šumarskoj akademiji uveo je dvogodišnji [[geodezija|geodetski]] tečaj, a prve godine je bio i predstojnik. Iz ovoga geodetskog tečaja izrastao je današnji [[Geodetski fakultet u Zagrebu]].
 
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Oton_Kučera"