Mladen Lorković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
CrniBot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Popravlja poveznice
CrniBot2 (razgovor | doprinosi)
m Bot: Ispravak dvostrukih poveznica
Redak 1:
'''Mladen Lorković''' (Zagreb, [[1. ožujka|1. ožujka]] [[1909]]. – [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglava]], kraj travnja [[1945]].), hrvatski političar udoba [[NDH]]. Sin političara i pravnika [[Ivan Lorković|Ivana Lorkovića]].
 
Već kao gimnazijalac aktivni pristaša [[Hrvatska stranka prava|Hrvatske stranke prava]]. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja [[Šestojanuarska diktatura|šestojanuarske diktature]] prijeti mu uhićenje, pa [[15. studenog|15. studenoga]] [[1929]]. odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u Innsbrucku i Berlinu i postiže doktorat. Postaje bliski suradnik [[Ante Pavelić|Ante Pavelića]] i predstavnik [[ustaše|ustaškog pokreta]] za Njemačku, a zatim i za sve europske zemlje osim Italije. Ustašku zakletvu položio je [[1934]].
Redak 5:
Godine [[1937]]. biva uhićen. Prelazi u Mađarsku. Godine [[1939]]. vraća se u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviju]]. Uz [[Mile Budak|Milu Budaka]] najistaknutiji povratnik. Suradnik je glasila ''Hrvatski narod'' i urednik ilegalnog glasila ''Hrvatska pošta''. Godine [[1940]]. po odredbi vlasti [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]] zatvoren u [[Lepoglava (tamnica)|Lepoglavi]], a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj [[Travnik]]a.
 
Godine [[1941]]. bježi iz logora. U Zagrebu sudjelujue u pripremama za proglašenje [[NDH]]. Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisi prikupljani 5. travnja 1941.), kojom se zahtijeva njemačka pomoć u uspsotavi samostalne hrvatske države. Nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]], [[Ante Pavelić|Pavelić]] ga [[9. lipnja|9. lipnja]] [[1941]]. imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje [[Rimski sporazumi|Rimskih sporazuma]].) Vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriji [[NDH]] (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu [[1941]].). Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa [[Četnici u NDH|četnicima]], koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu [[Galeazzo Ciano|Cianu]] [[26. siječnja|26. siječnja]] [[1943]].
 
U travnju [[1943]]. umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta [[Ivo Kolak]] osuđen na smrt. [[23. travnja|28. travnja]] [[1941]]. razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova. Imenovan državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom [[Gleise von Horstenau|Gleiseom von Horstenauom]], koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.