Francuski i irokeški ratovi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Kubura (razgovor | doprinosi)
Redak 32:
Rat je izbio u prvoj polovici 1640-ih sa irokeškim napadima na pogranična wyandotska duž St. Lawrencea, radi ometanja [[wyandot]]ske trgovine sa Francuzima. [[1649.]] su Irokezi pokrenuli žestoki napad u srce wyandotskog ozemlja, pustošeći sve pred sobom, uništivši nekoliko ključnih sela i ubijajući stotine, ako ne i tisuće ljudi, među kojima su se zatekli i [[isusovci|isusovački]] misionari [[Jean Brebeuf]], [[Charles Garnier]], i [[Gabriel Lallemant]]—sva tri su danas proglašenima [[mučenici]]ma [[rimokatoličanstvo|rimokatoličke vjere]]. Nakon ovih napada, preostali Wyandoti su se raspršili okolo, uglavnom tražeći pomoć od [[konfederacija Anishinaabek|konfederacije]] [[Anishinaabek]] u Velikim jezerima, ostavivši tako [[Oodaawaa]] narodu plemena [[Ottawa (pleme)|Ottawa]] ispuniti prazninu koja je nastala u trgovini krznima sa Francuzima.
 
Početkom '50'-tih godina 17. stoljeća, Irokezi su počeli napadati Francuze. Neke od irokeških nacija, posebice [[Oneida]] i [[Onondaga]], su imale mirne odnose sa Francuzima, ali oni su bili pod kontrolom [[Mohawk]]a, koji su bili najjača nacija u Irokeškoj Konfederaciji i koji su bili neprijateljski raspoloženi prema francuskoj nazočnosti.
<!--
 
Nako propalog mirovnog sporazuma kojeg je dogovorio poglavica [[Canaqueese]], irokeški zaraćenici su se premjestili sjevernije, duž obala jezera [[Champlain]] i rijeke [[Richelieu (rijeka)|Richelieu]], blokiravši i napadajući [[Montreal]]. Tipični napad na izoliranu farmu ili naselbinu je izgledao tako što bi napadačka skupina se kretala brzo i tiho kroz šuma, upadajući iznenada, vitlajući [[tomahawk|tomahawcima]] i nožem za [[skalpiranje]], napadajući stanovnike. U nekim slučajima, zarobljenici su bili odvedeni u irokeške krajeve. U slučajima zarobljenih žena i djece, isti su bili uključeni u Irokeze.
In the early 1650-ih, the Iroquois began attacking the French. Some of the Iroquois Nations, notably the [[Oneida]] and [[Onondaga]], had peaceful relations with the French but were under control of the Mohawk, who were the strongest nation in the Confederation and had animosity towards the French presence. After a failed peace treaty negotiated by [[Chief Canaqueese]], Iroquois war parties moved north into New France along the [[Lake Champlain]] and the [[Richelieu River]], attacking and blockading [[Montreal]]. Typically a raid on an isolated farm or settlement consisted of a war party moving swiftly and silently through the woods, swooping down suddenly, wielding [[Tomahawk (axe)|tomahawk]] and [[scalping]] knife to attack the inhabitants. In some cases, prisoners were brought back to the Iroquois homelands. In the case of women and children, prisoners were incorporated into the nation.
 
<!--
 
Although such raids were by no means constant, when they occurred they were terrifying to the inhabitants of New France, and the colonists initially felt helpless to prevent them. Some of the heroes of French-Canadian folk memory are of individuals who stood up to such attacks, such as [[Dollard des Ormeaux]], who died in May [[1660.]] while resisting an Iroquois raiding force at the [[Long Sault]] at the confluence of the St. Lawrence and the [[Ottawa River]]s. He succeeded in saving Montreal by his sacrifice. Another such hero was [[Madeleine de Verchères]], who in [[1692.]] at age 14 led the defence of her family farm against Iroquois attack.