Psilocibin: razlika između inačica
Nova stranica: {| class="toccolours" border="1" style="float: right; clear: right; margin: 0 0 1em 1em; border-collapse: collapse;" !Psilocibin |- | align="center" colspan="2" bgcolor="#ffffff" |[[... |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 18. rujna 2007. u 19:32
Psilocibin | |
---|---|
Opća svojstva | |
Sistemsko ime | 4-fosforiloksi-N,N-dimetil-triptamin |
Molekulska formula | C12H17N2O4P |
Molarna masa | 284.25 g/mol |
CAS broj | 520-52-5 |
Ostalo | |
Legalni status | Zabranjen (S9)(Australija) Schedule III(Kanada) |
Psilocibin je psihodelični alkaloid iz grupe triptamina, pronađen je u psilocibin gljivama. Prisutan je u mnogim gljivama roda Psilocybe kao što je Psilocybe cubensis i Psilocybe semilanceata, no pronađen je i u gljivama drugih rodova. Psilocibin gljive se obično nazivaju i "magične gljive". Intenzitet i trajanje utjecaja psilocibin gljiva ovisi o vrsti gljive, dozi, individualnoj psihologiji i najviše o set i settingu.
Kemija
Psilocibin se u tijelu pretvara u farmakološki aktivni spoj psilocin defosforizacijom. Ova kemijska reakcija se događa u bazičnim uvjetima ili uz pomoć enzima fosfotaze. Psilocibin je inače i "Zwitterion" alkaloid topljiv u vodi, srednje topljiv u metanolu i etanolu i netopljiv u većini organskih otapala.
Švicarski kemičar Albert Hofmann (inače otkrivač lisergične dietilamidne kiseline) prvi je prepoznao važnost i kemijsku strukturu psilocibina i psilocina. Hofmann je dobrovoljna na sebi iskušao svojstva psilocibina.
Biologija
Psilocibin se prirodno javlja u visokim koncentracijama kod gljiva roda Psilocybe i Panaeolus, ali je pronađen u malim dozama u mnogih gljiva reda Agaricales.
Mnoge halucinogene gljive osim psilocibina sadrže i male količine njegovih analoga bacistin i norbacistin.
Mnoge psilocibin gljive poplave na prerezu ili kada su oštećene zbog oksidacije aktivnih spojeva, ipak to nije metoda za utvrđivanje gljive.
Farmakologija
Psilocibin se u tijelu brzo defosforizira u psilocin koja se onda ponaša kao selektivni agonist 5-HT2A serotoninskog receptora u mozgu gdje oponaša funkciju serotonina (5-HT). Psilocin je agonist za 5-HT1a i 5-HT2A/2C.
Toksičnost
Toksičnost psilocibina je relativno mala, kada se uzme oralno kod zečeva LD50 iznosi otprilike 12.5 mg/kg. U štakora, oralno, LD50 je 280 mg/kg. Smrt od psilocibina u rekreacijskoj i medicinskoj uporabi nije poznata.