Tri sestre (drama): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: ru:Три сестры (пьеса) |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 23:
'''Ferapont'''<br>
'''Anfisa'''
== BILJEŠKE O PISCU: ==
[[slika:Anton_Pavlovič_Čehov_(Ант́о_П́авлович_Ч́ехов).jpg|thumb|'''Anton Pavlovič Čehov (1860.-1904.)''']]
U gradiću Taganrogu, maloj luci na obali Azovskog mora, u mnogobrojnoj obitelji sitnog trgovca rođen je 1860. godine jedan od najvećih i ruskih i svjetskih književnika uopće, proslavljeni novelist i dramatičar, reformator drame – Anton Pavlovič Čehov.
Gimnaziju je pohađao u rodnom gradu u kojem je ostao da bi završio školu, pošto je otac bankrotirao i obitelj se preselila u Moskvu. Sam i u novčanoj oskudici, obavljao je sitne poslove za mjesne trgovce i podučavao slabije učenike. Njegova upornost, vadra narav i sklonost humoru, pomažu mu da uspješno završi gimnaziju i otputuje u Moskvu i pridruži se obitelji. Svoju čežnju za Moskvom, braćom i roditeljima poslije je iskoristio kao porovodni motiv (lajtmotiv) u drami Tri sestre. U Moskvu se posvećuje studiju medicine koji dovršava 1884. godine i prihvaća se liječničke prakse. No to nije ono što zaokuplja njegov duh i što bi mu moglo posve ispuniti život jer je tada već mnogo pisao i osjećao snažno nagnuće u književnosti. Još za studentskih dana, kad se javljao anonimno, pisao je karće humoreske. One su mu bile odlična vježba za vrlo uspješne novele koje su nastale po uzoru na francuske noveliste. U to doba javlja se i pod pseudonimom Antoša Čehonte, počinje surađivati u ozbiljnim časopisima i obrađivati zahtjevnije teme pa u godini početka liječničke karijere, tiska samostalnu knjigu Melpomenine bajke. Slijede Šarene priče (1886.) i Nevine Priče (1887.) U doba kad mu izlazi četvrta knjiga novela, Novele i pripovjetke (1894.) Čehov je već uzorni novelist. Kao potvrdu takve ocjene ističu se: Dama s psetancetom, Čovjek u futroli, Stepa, Ogrozd, Dočasnik Prišibjejev, O ljubavi, Odjel br. 6. U svojim novelama, najčešće prožetim humorom, s mnogo liričnosti i odgovarajućim ugođajem, Čehov prikazuje prestavnike svih društvenih slojeva, a najznačajnija osobitosti im je sažetost i kratkoća.
Čehova vrlo rano počinje zanimati kazalište. Iako nikad nije prekinuo svoju liječničku praksu, zdušno se posvečuje i dramskom stvaralaštvu. U početku piše dramske jednočinke lakog i šaljivog sadržaja koji su bili vrlo popularni jer njima Čehov prije svega zabavlja publiku. U njima susrećemo iste motive kao i u novelama.
Prvi (u umjetničkom smislu abiciozniji) dramski rad bio je Ivanov kojim se najvljuje tipičan Čehovljeva junak – intelektualac koji u zatvorenoj sredini i neodgovarajućim okolnostima ispovjeda svoje naprednei čovjekoljubive ideje, a ne može ih i ne zna pretvoriti u djelo. Tip takvog dezorijentiranog i pasivnog junaka je čest i u drugim književnostima s kraja 19. stoljeća kad tanki obrazovani sloj društva osjeća da su društveni odnosi u kakvima egzistiraju na umoru i da su potrebne nove vrijednosti, drukčije djelovanje čovjeka (prije svega u tretmanu rada) i dukčiji ljudski odnosi. Zato u Čehovljevim dramama često susrećemo likove koji se bave zamišljanjem ljudske budućnosti ( Astrov, Veršinjin, Trofimov). Oni zamišljaju što će biti za tristo godina i brinu o tome što će tada ljudi misliti o njihovom naraštaju, ali ne znaju što bi trebalo biti sutra ili bar sljedeće godine i gube se u besplodnom sanjerenju. Njegov je dramski opus relativno skroman, prije svega zato što je rano umro, u 44. godini, od sušice (tuberkuloze), u to doba neizlječive bolesti. Čine ga uglavnom četiri posljednje drame: Gleb (1896.), Ujak Vanja (1899.), Tri sestre (1901.) i Višnjik (1904.) ali upravo u njima je na prijelazu stoljeća, kazalištu novog doba podario duboko emotivnu, poetsku, evokativnu i simboličku dramu novog tipa, dramu specifične ruske, provincijske, ladanjske atmosefer koja dira u srž obćeludski problema. Ono što bi se moglo sažeti kao bit Čehovljevog modernizma je:
- čežnja (za srećom, ljubavlju, ljepotom, novim, nedosežnim i neostvarivim)
- patnja(zbog neostvarivih čežnja, neuzvraćenih ljubavi, besciljnosti,bezizlaznosti i besmislenosti života)
- nedjelatnost (pasivnost) koja se iscrpljuje u mašti
- simboličnost
== Radnja ==▼
== OPIS LIKOVA ==
OLGA SERGEJEVNA
Drama ''Tri sestre'' podijeljena je u četiri čina. Mjesto radnje je neki ruski provincijski grad, gdje živi obitelj Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Doselili su se iz [[Moskva|Moskve]] prije jedanaest godina zbog prekomande njihovog oca generala. Sestre Prozorov nikad se nisu navikle na provinciju i dalje čeznu za Moskvom, koja u njihovim očima jedina pruža životne perspektive.
| |||