Božidar Špišić
Božidar Špišić (Sisak, 6. rujna 1879. – Zagreb, 31. srpnja 1957.), hrvatski liječnik ortoped, pionir hrvatske ortopedije, dopisni član HAZU[1]
Životopis uredi
Rodio se u Sisku. U Grazu završio studij medicine. 1904. u Austriji i Njemačkoj usavršavao znanja ortopedije, dotad u Hrvatskoj posve nepoznatoj medicinskoj grani. Djeluje u Zagrebu. Već 1908. uredio je privatni ortopedski zavod u Zagrebu, ujedno prvi na jugoistoku Europe, a samo sedam godina poslije, ratne 1915. i prvu Ortopedsku bolnicu s ortopedskim radionicama i školom za invalide. Poslije rata godine 1922. započeo je nastavu ortopedije na zagrebačkome Medicinskom fakultetu. 1930. godine postao dopisni član HAZU. Iste godine osnovao je u Zagrebu Ortopedsku kliniku, koju je vodio i u ratu, sve do 1945. godine. U međuvremenu je 1933. postao redoviti profesor Medicinskoga fakulteta te njegov dekan u dva navrata. U NDH je bio i rektor zagrebačkog sveučilišta, od 1943. do 1944. godine.[1]
Špišićev liječnički interes bio je usmjeren ka problematici sakate djece, liječenju i rehabilitaciji invalida, funkcionalnim liječenjem u ortopediji. Isticao je socijalnomedicinsku važnost te medicinske grane. Uveo je više originalnih terapijskih postupaka. Napisao prvi hrvatski udžbenik iz ortopedije. Bilo je to 1952. godine. Ortopedija.[1]
Božidar Špišić je bio vrsna glasa. Tenor je bio krasan i dok je u Münchenu specijalizirao ortopediju, umalo se dogodilo da je dobio angažman u tamošnjem kazalištu. Špišićeva kći Mira (1905. – 1997.), mati je hrvatskoga reumatologa svjetskog glasa, publicista, urednika, leksikografa, poliglota i "kvakača" Theodora Dürrigla (Zagreb, 10. listopada 1916.).[2]
Izvori uredi
- ↑ a b c Hrvatska enciklopedija Špišić, Božidar. LZMK; Zagreb (pristupljeno 30. kolovoza 2017.)
- ↑ Liječničke novine Razgovor: dr. Theodor Dürrigl. Razgovarao dr. Goran Ivanišević, 153 10/2016, str. 6