Posijeci-i-spali

Posijeci-i-spali (slash-and-burn, swidden; 'shifting cultivation' ), najznačajnija metoda dobivanja obradivog tla raširen kod većine agrarnih plemena tropskog pojasa kišnih šuma. Nalazimo ga napose u kišnim šumama Amazone u Južnoj Americi, i kod brojnih plemena Nove Gvineje, Afrike, Filipina i drugdje gdje je poznat pod raznim nazivima. U Africi se naziva swidden, caingin na Filipinima, i milpa u Srednjoj Americi. Ovisno o vrsti tla i vegetacije, varira period odležavanja tla tijekom kojega tlo mora ostat neobrađeno. Za kišnu šumu zemljište za obradu koje je dobiveno postupkom sječe i paljenja vegetacije, nakon jedne do tri godine obrade mora ostat neobrađeno 20 ili više godina. U području buša sadnja traje do 8 godina nakon čega tlo mora odležat šest do deset godina. Paljenjem travnatih površina tlo se sadi nekoliko godina između kojih jednu do dvije godine mora odležati.

Jhum čestica dobivena paljenjem šume, Arunachal Pradesh, Indija

Kod polunomadskih plemena Indijanaca u šumama Amazone iskrči se manja površina u šumi, nakon čega se porušena vegetacija zapali, a pepeo koji ostane, plodno je gnojivo za budućih najviše tri godine. Nakon što se tlo iscrpi i postane jalovo, pleme napušta taj dio džungle i odlazi dalje, da bi ponovno na drugom mjestu iskrčili novu česticu zemlje. Pripremu tla rade muškarci, dok su žene, u večini slučajeva, zadužene za sadnju i berbu uz pratnju i zaštitu ratnika.

Sistem swidden ili posijeci-i-spali bio je prisutan i u pred-povijesnoj Europi. Njegove glavne karakteristike su [1]:

a) malena površina iskrčene šume ili buša;
b) obradivo tlo dobiva se paljenjem
c) sadnja u tlo vrši se upotrebom sadilice (dibble stick) ili motike;
d) jedino gnojivo koje se koristi je pepeo drveća
e) nema nikakvog navodnjavanja, isključivo je ovisno o kiši.
f) period obrade je do tri godine.
g) vrtovi su pod različitim kulturama.

VidiUredi

IzvoriUredi

Vanjske povezniceUredi