Poverty Point (francuski: Pointe de Pauvreté) je bila arhajska sjevernoamerička indijanska kultura (ribo)lovaca-sakupljača koja je nastanjivala Deltu Mississippija u sjeveroistočnoj Louisiani (kraj grada Eppsa), na jugu današnjih Sjedinjenih Američkih Država. Ova kultura je dobila ime po najpoznatijem arheološkom lokalitetu koji se nalazi na mjestu negdašnje plantaže pamuka Poverty Point, izgrađene u 19. stoljeću na uskom i blago nagnutom zemljištu nalazišta koje datira iz oko 1730. pr. Kr. do 1350. pr. Kr.

Monumentalni zemljani spomenici Poverty Pointa
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država SAD
Godina uvrštenja2014. (38. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloiii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1435
Koordinate32°38′12″N 91°24′41″W / 32.63667°N 91.41139°W / 32.63667; -91.41139
Poverty Point na zemljovidu Sjedinjenih Američkih Država
Poverty Point
Poverty Point
Lokacija Poverty Pointa u SAD-u
Zračna fotografija zemljanih nasipa Poverty Pointa iz studenoga 1960.

Zemljane strukture Poverty Pointa su se dograđivale i širile stoljećima, sve dok nalazište nije dobilo svoj konačni oblik oko 1000. pr. Kr. Često se naziva prvim gradom Sjeverne Amerike, iako je malo vjerojatno da je imao više od 2000 stanovnika, a njegova stambena ili ceremonijalna uloga nije zasigurno potvrđena. Ovaj je povijesni spomenik (kompleks od pet humaka, šest koncentričnih polueliptičnih grebenova odvojenih plitkim depresijama i središnji trg) upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi 2014. godine.[1]

Povijest uredi

 
Umjetnička rekonstrukcija Poverty Pointa na vrhuncu kulture oko 1500- pr. Kr.

Poverty Point kulturi prethodila je Watson Brake kultura, nazvana po mjestu Watson Brake u današnjoj župi Ouachita u Louisiani, gdje je izgrađeno jedanaest zemljanih humaka početkom oko 3500. pr. Kr. Watson Brake jedan je od najranijih kompleksa humaka u Americi[2]. Sljedeća najstarija je kultura Poverty Point, koja je cvjetala od 1730. do 1350. pr. Kr., tijekom kasnog arhajskog razdoblja u Sjevernoj Americi (rani neolitik). Dokazi o ovoj kulturi izgradnje humaka pronađeni su na više od 100 lokacija, uključujući Jaketown Site u blizini Belzonija, Mississippi. Najveće i najpoznatije nalazište je upravo Poverty Point po kojemu je cijela prapovijesna kultura dobila ime[3].

Kultura Poverty Pointa možda je dosegla svoj vrhunac oko 1500. pr. Kr. To je jedna od najstarijih složenih kultura, a vjerojatno i prva plemenska kultura u delti Mississippija i u današnjim Sjedinjenim Državama. Ljudi su zauzeli sela koja su se protezala gotovo 160 km s obje strane rijeke Mississippija.

Nakon kulture Poverty Point uslijedile su kulture Tchefuncte i Lake Cormorant iz razdoblja Tchula (800.-200. pr. Kr.), lokalne manifestacije ranog „Šumskog razdoblja” (eng. Woodland period) u Sjevermoj Americi (1000. pr. Kr. - 1000.). Te su se kulture potomaka razlikovale od kulture Poverty Pointa po trgovini na kraćim udaljenostima, stvaranju manje masivnih javnih projekata, potpunom prihvaćanju keramike za skladištenje i kuhanje, te nedostatku lapidarne (klesarske) proizvodnje.

Kultura Poverty Pointa se rasprostirala duž oko 160 km delte Mississippija, u čijem središtu je bio Poverty Point, na površini od 3,68 km². Samo nalazište je privuklo pozornost tek početkom 20. stoljeća od kada su na njemu vršena mnoga iskopavanja i prvi put primijenjene neke moderne tehnike eksperimentalne arheologije.

Odlike uredi

Premda zemljani humci Poverty Pointa nisu najstariji u SAD-u (oni u Watson Brakeu izgrađeni su oko 1900 godina ranije), oni su poznati kao najstariji zemljani humci ove veličine na zapadnoj hemisferi. U središtu mjesta nalazi se trg koji pokriva oko 15 hektara (150.000 m²). Arheolozi vjeruju da je trg bio mjesto javnih ceremonija, rituala, plesova, igara i drugih velikih društvenih aktivnosti.

Nalazište ima šest koncentričnih zemljanih nasipa odvojenih jarcima ili valovima, gdje je uklonjena zemlja za izgradnju grebena. Krajevi najudaljenijeg grebena međusobno su udaljeni 1204 m. Krajevi unutarnjeg nasipa međusobno su udaljeni 594 metra. Kad bi se grebeni izravnali i postavili kraj do kraja, činili bi nasip dug 12 kilometara. Izvorno su grebeni bili visoki od 1,2 m do 1,8 m i međusobno udaljeni 43 m do 61 m. Mnogo godina oranja smanjilo je neke na samo 0,30 m visine. Arheolozi vjeruju da su se na tim grebenima nalazile kuće za oko 500 do 1000 stanovnika[4].

Bilo je to najveće naselje u to vrijeme u Sjevernoj Americi. Mjesto je također imalo 15 m visoku i 150 m dugu zemljanu piramidu, koja je bila usmjerena od istoka prema zapadu. Na tom se mjestu također nalazi veliki figuralni humak s likom ptice, visok 21 m i širok 200 m.

Na zapadnoj strani trga, arheolozi su pronašli neobično duboke jame. Jedno objašnjenje je da su te rupe nekoć držale ogromne drvene stupove, koji su služili kao oznake kalendara. Koristeći sunčeve sjene, stanovnici su mogli predvidjeti promjenu godišnjih doba[4]. Ovaj veliki građevinski projekt zahtijevao je dugotrajno ulaganje ljudskog rada, te organizirane vještine i društvenu volju da se održi napor tijekom mnogih stoljeća. Znanstvenici su izračunai kako bi za dovršetak zemljanih radova bilo potrebno oko 35.000 m3 zemlje natovarene u košare. Što bi trebalo da oko 3000 odraslih osoba radi bez prestankao oko 90 dana[5].

Izvori uredi

  1. World Heritage List reaches 1000 sites with inscription of Okavango Delta in Botswana na službenim stranicama UNESCO-a 22. lipnja 2014. (engl.) Preuzeto 4. kolovoza 2014.
  2. Lori Tucker, Ouachita River Mounds: A Five Millennium Mystery, Louisiana Folklife, 2000. (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2022.
  3. Diana Greenlee, Poverty PointArhivirana inačica izvorne stranice od 25. listopada 2022. (Wayback Machine), 64 Parishes (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2022.
  4. a b Poverty Point Earthworks: Evolutionary Milestones of the AmericasArhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine), Louisiana Public Broadcasting, 26. listopada 2009. (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2022.
  5. Archaic Native Americans built massive Louisiana mound in less than 90 days, Washington University in St. Louis, 30. siječnja 2013. (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2022.

Vanjske poveznice uredi

 
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Poverty Point