Prakṛti

Prakṛti (također Prakriti/Prakruti; sanskrt प्रकृति = „priroda”) ključni je koncept u hinduizmu. Ta riječ se može prevesti jednostavno kao priroda, a označava „tijelo”, „tvar”, „sve što se može iskusiti”^[1] te predstavlja suprotnost Purushi^[2] („svijest/svjesnost”). Koncept Prakṛti potječe iz doba Veda te je o njemu raspravljao Yāska.

Purusha i Prakṛti su često predstavljeni kao suprotnosti u spolu — Purusha je muški aspekt, a Prakṛti ženski. U hinduističkoj mitologiji, Prakṛti je katkad personificirana ženom^[3] te je sama riječ ženskog roda u indijskim jezicima izvedenim iz sanskrta. Neke tradicije smatraju Prakṛti personificiranom voljom i energijom Brahmana (apsolutna stvarnost). Sekta šaktizam naučava da je Prakṛti Velika božica – Devi.^[4]

Prakṛti se pojavljuje i u džainizmu, u „teoriji karme”.

Izvori i bilješke

↑ Constance Jones; James D. Ryan (2006). Encyclopedia of Hinduism. Infobase Publishing. str. 332–333. ISBN 978-0-8160-7564-5.
↑ Charles Johnston (2014). The Bhagavad Gita: Songs of the Master. str. 159. ISBN 978-1-4904-5140-4.
↑ Knut A. Jacobsen (2008). Uredio Bron Taylor. Encyclopedia of Religion and Nature. Bloomsbury Academic. str. 1299–1300. ISBN 978-1-4411-2278-0.
↑ Monier Monier-Williams (1899). Monier William's Sanskrit-English Dictionary, Oxford University Press. Prakriti प्रकृति, str. 654.

[1] Constance Jones; James D. Ryan (2006). Encyclopedia of Hinduism. Infobase Publishing. str. 332–333. ISBN 978-0-8160-7564-5.

[2] Charles Johnston (2014). The Bhagavad Gita: Songs of the Master. str. 159. ISBN 978-1-4904-5140-4.

[3] Knut A. Jacobsen (2008). Uredio Bron Taylor. Encyclopedia of Religion and Nature. Bloomsbury Academic. str. 1299–1300. ISBN 978-1-4411-2278-0.

[4] Monier Monier-Williams (1899). Monier William's Sanskrit-English Dictionary, Oxford University Press. Prakriti प्रकृति, str. 654.

[1]

[2]

[3]

[4]