Prvi japansko-kineski rat

Rat između Japanskog Carstva i carske Kine pod dinastijom Qing
(Preusmjereno s Prvi kinesko-japanski rat)

Prvi japansko-kineski rat je bio rat u Aziji između Japanskog Carstva na jednoj i carske Kine pod dinastijom Qing na drugoj strani, koji je se vodio od 1. kolovoza 1894. do 17. travnja 1895..

Prvi japansko-kineski rat
16126.d.1(46)-Long live the Great Japanese Empire! Our army's victorious attack on Seonghwan.jpg
Nadnevak 1. kolovoza 1894.17. travnja 1895.
Lokacija Japan, Koreja, Mandžurija, Tajvan, Žuto more
Ishod Japanska pobjeda
Teritorijalne promjene Carska Kina predaje Koreju, Liaodong, Mandžuriju i Tajvan Japanskom Carstvu.
Sukobljeni
Flag of China (1889–1912).svg Dinastija Qing Flag of Japan.svg Japansko Carstvo
Naval Ensign of Japan.svg Japanska mornarica
Vojne snage
630.000 240.616
Posljedice
35.000 mrtvih i ranjenih 1.132 poginulih
3.758 ranjenih
285 naknadno poginulih od rana
11.894 umrlih od bolesti

Rat je pokazao neuspjeh pokušaja dinastije Qing da obnovi svoju vojsku i odbije prijetnju gubitka svoje samostalnosti, naročito u usporedbi s Japanskom Carstvom nakon Meiji restauracije. Po prvi put regionalna dominacija u istočnoj Aziji prešla je s Kine na Japan; prestiž dinastije Qing, zajedno sa klasičnom tradicijom u Kini, je zadobila veliki udarac. Ponižavajući gubitak Koreje kao vazalnu državu izazvao je neviđeno negodovanje javnosti.

U okviru Kine poraz je bio katalizator za niz političkih previranja koje su predvodili Sun Jat-sen i Kang Ju-vej, što je kulminiralo revolucijom iz 1911. godine.

PovijestUredi

 
Prvi japansko-kineski rat

PozadinaUredi

Povod ratu bila je kontrola nad Korejom.[1] Razlog tome je što su se japanski i kineski interesi sukobljavali na Korejskom poluotoku.[2] Nakon dva stoljeća japanske politike samoizolacije pod šogunima iz Edo razdoblja došao je kraj kada je zemlja bila primorana da se otvori za trgovinu nakon američke intervencije 1854. godine. U godinama nakon Meiji restauracije 1868. i pada šoguna, Japan se preobrazio iz feudalnog društva u modernu industrijsku državu.[3] Japan je imao strateški interes koji je uključivao kolonizaciju korejskog poluotoka te naposljetku pokretanje vojnih operacija prema Kini i Mandžuriji. S druge strane Kinezi su imali snažniji utjecaj u Koreji jer je korejska vlada bila samo produžena ruka kineskih političara. Godine 1884., nakon državnog udara u Seoulu iza kojeg je stajalo Japansko Carstvo, narušili su se odnosi između Japana i dinastije Qing. Dana 12. srpnja 1894. godine, Japan je Kini proglasio rat.[4]

Sukob u KorejiUredi

U interesu vlastite sigurnosti, Japan je htio da spriječi bilo koju drugu silu da pripoji ili da dominira Korejom, ili barem da se osigura efektivna nezavisnost Koreje, i bio je odlučan da okonča stoljećima staru kinesku vrhovnu vlast. Koreja je tradicionalno bila vazalna država dinastije Qing, koja je imala veliki utjecaj na konzervativne korejske službenike okupljene oko kraljevske porodice dinastije Joseon.[5] U bitci kod Pyongyanga japanske kopnene snage porazile su 15. rujna 1894. združene kinesko-korejske snage, a japanska mornarica izvojevala je pobjedu protiv kineske flote u bitci na Žutom moru 17. rujna iste godine. Japanska mornarica nizala je uspjehe u ratu. Tako je porazila preostalu kinesku Peiyang flotu pod vodstvom admirala Tinga 12. veljače 1895. u bitci kod Weihaiwei u provinciji Shandong. U Mandžuriji su se japanske kopnene snage sukobile s kineskim snagama 9. ožujka 1895. godine. Nakon što su porazili kineske snage, radi osvete za velike gubitke poravnali su grad sa zemljom. To je bio posljednji oružani sukob u prvom japansko-kineskom ratu. Završio je mirovnim pregovorom u Shimonosekiju, 20. ožujka 1895. godine. Japanske snage u ratu su osvojile luku Port Arthur, poluotok Liaodong i Weihaiwei u Shandong provinciji na istoku Kine. Mirovnim pregovorom, Kina je Japanskom Carstvu morala isplatiti ratnu odštetu i predati otok Tajvan. Japan je morao vratiti sva osvojena područja Kini.

Mirovni sporazumUredi

 
Satirična karikatura iz jednog britanskog časopisa koja pokazuje pobjedu "malog" Japana nad "velikom" Kinom.

Godine 1896., Carska Kina i Rusko Carstvo potpisuju tajni sporazum. Sporazumom iz 1896. godine, Kina prepušta carskoj Rusiji luku Port Arthur u Mandžuriji, na poluotoku Liaodong.[4]

Sporazum je Ruskom Carstvu također omogućio izgradnju transsibirske željezničke pruge koja bi na sjeveroistoku prolazila kroz Mandžuriju. Glavni cilj sporazuma bio je suprotstaviti se japanskom utjecaju na Koreju i Kinu. Japanski vladari su znali za tajni sporazum između dinastije Qing o carske Rusije, tako da su se tajno pripremali za rat protiv Rusije. Japanci su u međuvremenu uspjeli istjerati kineski politički utjecaj s Korejskog poluotoka, a sredinom 1896. godine zbacili su s prijestolja korejskog cara. Japansko Carstvo je tim činom pretvorilo Koreju u svoju koloniju.[4] Kratkotrajni trijumfalni rat je imao dalekosežne posljedice, učinivši od Japana velesilu, dok je u Kini sramotan poraz izazvao duboko nezadovoljstvo vladavinom dinastije Qing te potakao Bokserski ustanak, a potom i Xinhai revoluciju kojom će ona biti zbačena dva desetljeća kasnije.

IzvoriUredi

  1. Razlog rata, acar.go.jp, pristupljeno 26. veljače 2017.
  2. Bitka za Koreju, navyandmarine.org, pristupljeno 26. veljače 2017.
  3. Jansen 2002, str. 335.
  4. 4,0 4,1 4,2 Prvi kinesko-japanski rat (1894. – 1895.). vojnapovijest.vecernji.hr pristupljeno 26. veljače 2017.
  5. Rao 2005, str. 98.

Vanjske povezniceUredi

Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Prvi japansko-kineski rat

Vidi jošUredi