Razgovor:Ćaba

Preimenovanje

Iako sam provjerio na hjp i uvidio da je preferirani izraz za ovu građevinu "Ćaba", htio bih predložiti da se članak preimenuje u "Kaba" jer se taj izraz koristi u cijelom islamskom svijetu, i što je najvažnije, od strane muslimana u Hrvatskoj, te njihove islamske zajednice. Bilo bi mi zadovoljstvo čuti svačije mišljenje o ovome....

Unaprijed vam hvala i lijep pozdrav! --Valar Morghulis (razgovor) 11:35, 29. srpnja 2014. (CEST)

Ne znam čemu navođenje tog izvora, baš zato jer nije standardološki nastrojen.

Izvori navode različito

• Franjo Cipra, Adolf Bratoljub Klaić (uz suradnju članova Ureda za hrvatski jezik), Hrvatski pravopis, Nakladni odjel Hrvatske državne tiskare, Zagreb, 1944., koji donosi na str. 28. Ćaba (Kaba), ćitab (kitab), ćilim (kilim, ...), meleć (melek), šećer (šeker), dok na str. 181. upućuje ovako: Ćaba (v. Kaba), a na str. 234. navodi kao "glavno značenje" Kaba.
• Slavko Pavešić, ur., Jezični savjetnik s gramatikom, Matica hrvatska, Zagreb, 1971. (NSK), str. 114. kaba (tur.) bolje je: ćaba. (moja napomena: ovdje je izgleda riječ o općem pojmu)
• Draško Koričančić, ur., Ivan B. Zoch i Josip Mencin, gl. autori, Prva hrvatska enciklopedija, Pretisak : izd. iz 1887. – 1890., Knj. 2. : C – Gzel : obradjuje Ivan Zoch uz sudjelovanje i pripomoć mnogih književnika, Gradska tiskara, Osijek, 1996., ISBN 953-6549-05-0 (Knj. 2.), ISBN 953-6549-06-9 (cjelina), str. 200. (ima prije svega Ćabu).
• Branko Polić, Enigmatski rječnik 5, Knjiga druga (G – Lj), Enigmatsko udruženje "Čvor", Bjelovar, 1980., str. 129., 156.

»KAABA – (Ćaba, Kaba, Kjabe, Ka'bah) muslimansko svetište u Meki (arap.) – (3,4)«

(Polić, 1980., str. 129.)

Rječnik stranih riječi za podrijetlo navodi: tur. Kabe (izg. Kjabe) od arap. Ka'ba

• Jezični savjetnik II. – U redakciji izvršnoga uredništva Lane Hudeček, Milice Mihaljević i Luke Vukojevića, Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, str. 453. navodi ćaba (hodočašće do Ćabe), i zatim Ćaba (muslimansko svetište u Meki).
• Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, mjeseca listopada 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 152. (ćába i Ćába)

Ako bismo slijedili savjete Hrvatskoga pravopisa iz 1944., onda bismo prije svega uzeli u obzir cjelovitost odluke o tom pitanju, tj. navode sa str. 28. (napomena: nisam 100 % siguran za svaku riječi u dalnjem navodu) Ćaba (Kaba), ćilim (kilim, kelim), ćitab (kitab), Ćamil (Kjamil), Ćazim (Kjazim), ali Ćemal, Ćemaluša (Kemal), Bećir (Bekir), ićinđija (ikindi), meleć (melek), mubareć (mubarek), šećer (šeker). Slično kao što postoje Ćemal (Kemal) i ćemal (kemal). -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 22.19, 3. jesenščaka (rujna) 2014. (SEV)