Razgovor:Aleja glagoljaša

Sporna izmjena

Izmjenama od 5. kolovoza 2019. godine u članak je dodana velika količina teksta za koju sumnjam da je prepisana. U tom tekstu ostale su "nevidljive" oznake za prijelom riječi (ASCII 173, HTML ­), koje se vide u programima za uređivanje ili obradu teksta (npr. PSPad ili LibreOffice), ali se ne vide u članku, što navodi na zaključak da je tekst odnekud prepisan. Ja sam u predložak stavio knjigu koja je navedena u izvoru i iz koje je vjerojatno tekst prepisan, ali to treba provjeriti, jer mi je ta knjiga nedostupna.  • Bonč (razgovor) • Nekad sam bio neodlučan. A možda i nisam? •  01:28, 6. kolovoza 2019. (CEST)

Dopuštenje za uporabu teksta iz knjige Aleja glagoljaša

Hvala Bonču na napomeni. Tekst je doista preuzet iz knjige Aleja glagoljaša, objavljene u svibnju ove godine. Imam dopuštenje za ovajvu uporabu terksta iz knjige pa molim upute znalaca kako to istaknuti u tekstu ili drugdje. Hvala. --Grunf1960 (razgovor) 09:16, 6. kolovoza 2019. (CEST)

Na stranici Wikipedija:Dopuštenja za uporabu sadržaja objašnjen je način dobivanja dopusnica. Treba ustvrditi tko je nositelj prava. Obično je to izdavačka kuća kojoj autor prenosi prava (ovisno o ugovoru), tako da dopusnicu treba tražiti od izdavačke kuće. Nekom od administratora (na nedavnim promjenama možete vidjeti koji su trenutačno aktivni) proslijedite izvornu prepisku (za dokazivanje autentičnosti), a administrator će onda obaviti tehnički dio posla.

Usput bih predložio: slike iz galerije "Spomen obilježja" trebalo bi staviti uz odgovarajući opis u članku, eventualno dodati neku sliku s detaljima (naravno, ako ostane taj tekst).  • Bonč (razgovor) • Ne pijem, ne pušim, ne jurim ženske. Imam samo jednu manu: pomalo lažem. •  12:33, 6. kolovoza 2019. (CEST)

Iskopirano

Poštovani, ovaj tekst odnosno citat je u redu:

akademik Jopsip Bratulić, sjeća se kako je sve počelo: "Jedne nedjelje 1976. godine, nako svečanosti Dana Huma, poveo sam Želimira zavojitim putem od Hu­ma pre­ma Roču. Zau­sta­vljali bismo se na poje­di­nim mje­stima, izviki­vali smo što bi tu mo­glo biti po­sta­vljeno i os­miš­ljeno kao da tu stoji već više od tisuću godi­na. U pro­storu našeg izvi­dnič­kog pu­ta gledali smo u mašti sve što će ni­knu­ti u zbilji. Vidjeli smo mjesto, oblik, sadr­žaj i simbo­liku svakog obilježja. Od pr­votne ideje, da­kle od tih prazami­sli, do ostva­re­nih, izvedenih obi­lježja, ništa nije tre­balo mije­njati. Treba­lo ih je samo stvoriti i po­stavi­ti. Po dovršetku uklo­pili su se u pro­stor kao da su oduvijek tu, kao da nisu umjetni­ko­vom vo­ljom i mišlju stvore­ni, nego da su od pri­rode, kraja ili povijesti postavljeni, kao da su izrasli sami od sebe. Sutradan smo ranim vlakom otputovali iz Roča za Zagreb. Želimir je toga dana na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u Ilici, izradio prve crteže po sjećanju (nije se moglo ni sni­mati jer je padala noć, a i dan je bio kišovit) i oni svjedoče više nego rije­či. Što je tada nacrtao, provedeno je u cijelosti".

Naravno, ako se isprave slovne pogrješke tipa:

• Jopsip
• nako svečanosti

Ali citirati tekst poput ovoga nije u redu:

"Roč i Hum, snažna su središ­ta žive glagoljaš­ke djelat­no­sti što joj se iskon nazire u dale­koj prošlosti, prema dostupnim podacima još u počecima sla­ven­ske pisme­no­sti, one, dakle, pisme­no­sti što su je uteme­ljili Konstantin - Ćiril i Me­tod, sla­venski pro­svjeti­te­lji, sveci Katoličke Crkve i Pravoslav­ne Crkve. Poja­vu glago­lji­ce u Istri, nje­no ukori­jenjiva­nje u Roču i Humu u gorovitoj Istri, mo­žemo smje­stiti u 11. od­nosno 12. stoljeće. Gla­go­ljaš­ku tradi­ciju, njenu povijest u Hrvatskoj i u Istri možemo pratiti prema spomenici­ma od tog vre­mena do danas. U Roču je postojala glagoljaš­ka škola, o čemu imamo nesu­mnji­vih doka­za u spo­meni­ci­ma što su tamo na­stali ili su neko vrije­me tamo bili."

To su činjenice, niti se moraju navoditi onako kako su navedene u predmetnoj knjizi, a bilo bi dobro navesti i neke druge izvore, jer za ovu tematiku ih sigurno ima.

Zakonski je sve zapravo "u redu", ne zato što su uzusi citiranja poštivani, nego zato što citiranje neke određene formulacije općepoznatih činjenica nije kršenje autorskih prava, nego je - praksa koju ne potičemo, nego ju sprječavamo na našem projektu, jer to nije potrebno. Skoro je trivijalno takve stvari napisati svojim riječima, i dopuniti dodatnim izvorima. To je ono što tražimo od naših suradnika, da budu enciklopedisti, a ne - prepisivači. SpeedyGonsales 00:06, 9. kolovoza 2019. (CEST)