Razgovor:Bosanska Gradiška

Zadnji komentar: Kubura, prije 8 godina u temi Untitled
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Bosanska Gradiška.
Rad na člancima
Pismohrane:


Untitled uredi

Ime ove opcine treba da bude Bosanska Gradiska a ne Gradiska. Srbi su promjenili ime ovog grada za vrijeme agresije na BiH ali odlukom ustavnog suda je ime vraceno. I na ulazu u grad stoji Bosanska Gradiska.

Grad se sad službeno zove Gradiška - to treba poštovati na Wikipediji i ne može se promijeniti bahatošću i ignoriranjem. --78.0.192.144 11:38, 11. lipnja 2010. (CEST)Odgovor

Ja ću dati malo pojašnjenje oko imena. RS je nadležna za davanje imena gradovima i opštinama u RS i Zakonom je određeno da je to Gradiška. Bošnjaci su pokrenuli spor pred Ustavnim sudom BiH da je to za njih uvredljivo a Ustavni sud odbio tu tužbu i definitvno porvrdio naziv opštine - Gradiška. To je otprilike priča oko naziva. Isto se odnosi i na Šamac, Novi Grad (ex Bosanski novi), Kostajnicu, Kozarsku dubicu i Brod. --Zlatno krilo (razgovor) 21:14, 19. travnja 2014. (CEST)Odgovor

Preimenovanje nije urađeno u vrijeme agresije, već 2009. --Momčilo Elezović (razgovor) 20:59, 21. lipnja 2015. (CEST)Odgovor
Godine 1993. Ekavicom. Zakon o promeni naziva opštine Bosanska Gradiška i naseljenog mesta Bosanska Gradiška u Gradiška (»Službeni glasnik Republike Srpske«, br. 3/93-58.). Pogledati i članak o bivšim 'općinama'. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 0.14, 23. lipnja 2015. (SEV)
Ovo nije primjenljivo za ovu situaciju. Područje današnje Gradiške je pripalo SAO Bosanskoj Krajini od 1992. godine (izvor je ovdje, pogledati sivi dio karte), te u područje povjesne samostalne države Republike Srpske (vidjeti odjeljak 1991–1995 ovdje) od 1992–1995 te do samog spajanja sa Bosnom i Hercegovinom danas. Jest da je točno to što je navedeno, da je naziv promjenjen 1993. godine, ali je također važno spomenuti da je promjenjen pod upravom samostalne Republike Srpske ('92-'95), a ne entiteta Republike Srpske ('95-danas). Naziv je vraćen nakon unifikacije kao Bosna i Hercegovina te je ponovno promjenjen pod upravom današnjeg entiteta i samim time u potupnosti zakonodavno prema cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine (kao što povrđuje Večernji, međutim, osobno nisam mogao pronaći točno tu odredbu Ustavnog suda na njihovoj stranici, zbog nedostatka vremena.) Ako ti (ili bilo tko drugi) tvrdite da se ovakve zakonodavne odluke u Bosni i Hercegovini ne odnose na sva tri priznata jezika u državi (članak 7 na hrvatskoj verziji Ustava entiteta u kojem je donešena promjena), onda bih volio vidjeti vjerodostoji izvor koji isključivo potvrđuje da se odluka o promjeni odnosi samo na srpski jezik, što je ludo za pretpostaviti, ali tako izgleda. --188.246.72.55 13:15, 23. lipnja 2015. (CEST)Odgovor
O tekstovima koji samodeklarativno navode kako su pisani jezikom hrvatskoga naroda ne bih trošio previše riječi. Sve o tom jeziku odgovoreno je ovdje. Jedno je hrvatski jezik, a nešto drugo je jezik hrvatskoga naroda. Pitanje je ne samo nazivoslovno, već i sadržajno.
Glede 'samostalnosti'. Tzv. Republika se Srpska po samodefiniciji držala dijelom SFRJ, poslije i dijelom SRJ (vidi: čl. 3. Устав Српске Републике Босне и Херцеговине|Ustava Srpske Republike Bosne i Hercegovine, „Službeni glasnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini“, broj 3/92). Navodi se i podatak: »Наиме, с обзиром да је српски народ у БиХ на плебисциту одлучио да остаје у саставу савезне државе Југославије (…)« (transkripcija: „Naime, s obzirom da je srpski narod u BiH na plebiscitu odlučio da ostaje u sastavu savezne države Jugoslavije (…)”).
Prvi amandmani na taj ustav, a nakon Daytonskoga sporazuma, uslijedili su tek 1996. Izvor: „Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 21/92 — Prečišćeni tekst, 28/94, 8/96, 13/96, 15/96, 16/96, 21/96, 21/02, 26/02, 30/02, 31/02, 69/02, 31/03, 98/03, 115/05, 117/05. Važno je spomenuti i Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora po kojoj je Daytonski sporazum moguće ništav/pobojan. Tu su i Bečki dokument 2011. te Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 17.41, 23. lipnja 2015. (SEV)
Meni je osobno žao ako sumljaš u napisanost dokumenata hrvatskim jezikom (što mi se čini da je jedini problem, ali ti mogu reći da intepretacija da se to ne odnosi na hrvatski je malo sumanuta). Hajdemo pretpostaviti da je tvoja pretpostavka točna (što nije, odnosno pretpostavka da se implicirani termin 'jezik hrvatskog naroda' ne odnosi na hrvatski jezik, na što se odnosi), to i dalje ne mijenja činjenicu da je naziv promjenjen. Nazivi se stalno mjenjaju. Nećemo danas rabiti termin Ribnica za Podgoricu. Kad je taj naziv promjenjen (na kojem god jeziku da je naziv bio tada klasificiran), drugi naziv je bio sasvim razumljiv narodima. Iskreno me i ne zanima kako je tada on bio klasificiran (možda je tada bio srpsko-hrvatski, odnosno hrvatsko-srpski ili što već), važno je da je promjena došla na red i u hrvatskom, srpskom i niz drugih jezika koji danas postoje. Uglavnom, skrećem s teme. Ako je naziv promjenjen u teritoriji države i entiteta u kojoj su sva tri jezika prihvaćena prema samom Ustavu, tko je bilo tko drugi da kaže da se odluka o izmjeni ne odnosi na hrvatski? Nažalost, i dalje si mi dužan vjerodostojan izvor koji tvrdi s sigurnošću i isto može dokazati, da se promjena ne odnosi na hrvatski. To je bio srž moje poante. U suprotnom, tvoje tvrdnje da se "sumlja u sadržaj pojma [da se jezik hrvatskog naroda ne odnosi na hrvatski]" na osnovu vlastite interpretacije nažalost nisu dovoljne (ne drže vodu) da em pobiju sam Ustav, te da pobiju da se sama promjena ne bi trebala odnositi na hrvatski. --188.246.72.55 18:43, 23. lipnja 2015. (CEST)Odgovor

Prošla su vremena Jugoslavije kad je riječ ili potpis nekog Hrvata-slamenog lutka (ili osobe koja se lažno izjasnila kao Hrvat, samo da bi njen stav kao "Hrvata" značilo "Hrvati se slažu s time", premda je istina suprotna) koji je radio protiv interesa svog hrvatskog naroda značilo da to važi za sve Hrvate. Majoriziranje, dekonstituiranje i obespravljivanje Hrvata u BiH već je široko elaborirano.
Vremena Hrvata orjunaša, vladinih podobnika, koji su nametali nehrvatska imena hrvatskim mjestima za nama su. Kubura (razgovor) 06:07, 12. srpnja 2015. (CEST)Odgovor

Odgovor uredi

Ne, nisam ja dužan pridonositi izvor "koji tvrdi s sigurnošću i isto može dokazati, da se promjena ne odnosi na hrvatski." Izvorima se potvrđuju ćinjenice, te su proponenti tvrdnje da su neki termini "došli na red" u hrvatskom jeziku dužni isto potvrditi vjerodostojnim izvorom. Onaj tko unosi promjene dužan ih je referencijama potkrijepiti, a ne onaj koji tvrdi da do promjene u hrvatskom jeziku nije došlo.

Vrlo je jednostavno pitanje, je li u hrvatskom jeziku došlo do odricanja od tradicionalnoga načina pisanja naziva nekih naselja, općina i gradova u Bosni i Hercegovini? Nazive koje Hrvati (većina Hrvata, govornika hrvatskoga jezika) dijele s Bošnjacima. To vrijeme nije došlo i ne će doći.

Nadalje, u slučajima gdje se ponavlja povijest i gdje se opet nameće naziv koji je uveden 1993. godine pod režimom Radovana Karadžića, u tim slučajima promjene nema i ne će je biti.

Hrvati dijele dio svoje jezične baštine s Bošnjacima i oko toga nema spora, osobito imajući u vidu da se muslimanska inteligencija dugo vremena izjašnjavala Hrvatima.

Na hrvatski jezik se ne odnose zatiratelji njegova narodnoga imena. Nikakvi nedavni dokumenti, izim uklanjanja kolonijalne terminologije, ne mogu se smatrati prevladavajućim, osobito uzevši u obzir bogato književno naslijeđe i uvriježenost toponima iz vremena Austro-Ugarske ili prije.

Dvojbena je svaka legalnost i dvojben je svaki legitimitet Republike Srpske nasuprot legitimitetu Republike Bosne i Hercegovine.

Daytonskim sporazumom nisu proglašeni za nevrijedeće Washingtonski sporazum, ni Ustav Republike Bosne i Hercegovine, a sadanjim Annex-om 4 ne određuju se službeni jezici. Sama činjenica prijevoda na neke jezike je isključivo deklaratorne prirode, a sve ostalo prepušteno je praksi (koja je često nekorektna). Kao što napisah u prethodnom odgovoru, "Važno je spomenuti i Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora po kojoj je Daytonski sporazum moguće ništav/pobojan.".

O hrvatskom jeziku i nazivlju pisanom hrvatskim jezikom, odlučuju vjerodostojni izvori pisani hrvatskim jezikom, u krajnjoj crti govornici hrvatskoga jezika. Nikakvi vanjski suci nisu potrebni, osobito ako nagovaraju na kvar i ako navode hrvatožderne nazoviznanstvene − nazovi-dokumente. Znamo što se događa (Politika, 12. XII. 2014.). Taj ustav, da se kojim slučajem može držati vjerodostojnim izvorom, a to nikako ne može biti, no čak i da može bio bi samo jedan izvor, samo jedan dokument. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 22.54, 23. lipnja 2015. (SEV)

"Onaj tko unosi promjene dužan ih je referencijama potkrijepiti, a ne onaj koji tvrdi da do promjene u hrvatskom jeziku nije došlo." Ja sam ti već naveo promjenu koju potvrđuje novinski outlet. Kao što sam naveo nisam imao vremena pronaći samu odluku Ustavnog suda kao što je Jutarnji naveo, ali izgleda da ću morati. Na tebi jeste da to opovrgneš ako iznosiš mišljenje da se isto ne odnosi na hrvatski. Ne zanimaju te tvoji apstraktni pojmovi poput "jezičke baštine" ili to što se ti ne slažeš sa promjenom koja je prvobitno nastala za vrijeme određene vladavine. Za vrijeme Trećeg Reich režima je izumljeno piće Fanta i istom logikom bismo mogli "protestirati" (kao što ti radiš) naše (sasvim opravdano) nesviđanje režima nekupujući Fantu, međutim, to normalne osobe ne rade, ali je princip logike isti. Samo zato što je nešto prvobitno urađeno pod nečim što se nekome danas ne sviđa ne poništava validnost same promjene ili novonapravljene stvari danas. "Dvojbena je svaka legalnost i dvojben je svaki legitimitet Republike Srpske nasuprot legitimitetu Republike Bosne i Hercegovine." Da, naravno da jeste, pogotovo kad se tebi osobno ne sviđaju rezultati njenih odluka. Moguće je i da trošim vrijeme pokušavajući se raspravljati, ali u redu. Kad god se odlučiš pridržavati tereta dokazivanja kad nešto opovrgavaš, slobodno možeš potrkrijepiti izvore koji isključivo navode da se naziv nije promijenio u hrvatskom jeziku nakon same izmjene, slobodno to i učini. Ako to učiniš, ja ću odmah prvi priznati da sam bio u krivu da se promjena odnosila na sva 3 jezika. --188.246.72.55 03:14, 24. lipnja 2015. (CEST)Odgovor
Glede ovoga.
Potpuno je pogrješna logika po kojoj je Fanta stvorena za nekog režima (citiram: "To circumvent this, Max Keith, the head of Coca-Cola Deutschland (Coca-Cola GmbH) during the Second World War, decided to create a new product for the German market, (…)"). Nije Fantu stvorio režim, ali su nazive Gradiška, Srbinje (za Foču) i slične nazive uveli predstavnici režimske stranke i režimske vlade za vrijeme režima Radovana Karadžića i to temeljem općega posrbljivanja svega i svačega u toj Karadžićevoj tvorevini. Jedno je vrijeme čak bilo nepoželjno govoriti ijekavski u toj tvorevini, ima o tome dokaza, čak i o službenoj preferenciji ekavice u toj tvorevini.
Glede izvora, pogrješno je Vaše tumačenje izvora: Dejan Jazvić, »‘Dodatak bosanski’ briše se iz naziva općina u zakonima«, Večernji list, bosanskohercegovačko izdanje, objavljeno 14. travnja 2012. (12:48), URL: http://www.vecernji.ba/dodatak-bosanski-brise-se-iz-naziva-opcina-u-zakonima-398228 I opet, taj se izvor ne odnosi na hrvatski jezik.
Izvori:
Snježana Haiman, Vera Müller, Geografski atlas za osnovnu školu, Hrvatska školska kartografija, Školska knjiga, Zagreb, 2014., ISBN 978-953-0-11925-3, str. 62. i 63.
Na str. 62. i 63. prikazuje se praktično cijela Bosanska Posavina uzduž granice s Republikom Hrvatskom, svi nazivi mjesta su kao i prije. Bos. Dubica, Bos. Gradiška, Bos. Brod, Bos. Šamac (…)
Damir Magaš, Geografija Hrvatske, Manualia Universitatis Studiorum Jadertinae, Zadar: Sveučilište u Zadru, Odjel za geografiju, Samobor: Izdavačka kuća Meridijani, (Predgovor od mjeseca lipnja 2013.), 2013., ISBN 978-953-239-151-0, ISBN 978-953-331-040-4, str. 29. i str. 395.
Na str. 29. u zemljovidu se spominje Bos. Dubica, Bos. Gradiška, Bos. Brod, Bos. Šamac (isključivo pod tim nazivima).
Na str. 395. u tekstu se spominje Bosanski Brod
Na str. 574. u Kazalu geografskih imena, isključivo Bosanski Brod.
Bosanska Posavina će uvijek biti Bosanska Posavina. Nema promjene u hrvatskom jeziku. -- Nesmir Kudilovič (razgovor) 21.35, 26. lipnja 2015. (SEV)
Hm, zanimljivo. Za Bosansku Posavinu se nema što za reći. Ona ima taj naziv u svim jezicima. Bar ovim lokalnim, naravno. Za Fanta analogiju, možda nije bio najbolji primjer. Ja također smatram da je tvoje tumačenje pogrešno glede poveznice, odnosno izvora. Samo zato što je izvor .ba ne mora značiti da se ne odnosi na hrvatski jezik kao što u tekstu piše "Međutim, odluke Ustavnog suda BiH su nesporne i moraju se provoditi pa će se tako [...] ubuduće morati nazivati novim imenima u kojima je spomenuta odrednica izbrisana ili zamijenjena drugom." Ali hvala na dodatnim izvorima. Izgleda da će zasada ostati ovakvi nazivi (najvjerojatnije da su zadržani stari nazivi u knjigama kako bi se razlikovali od Slavonskog Broda ili eto možda Nove ili Stare Gradiške u Hrvatskoj), te ako se ikada čudom budu rabili službeni nazivi gradova, da ćemo ih zamijeniti. --188.246.72.55 23:47, 26. lipnja 2015. (CEST)Odgovor
Vrati se natrag na stranicu »Bosanska Gradiška«.