Razgovor:Dubrovački srbokatolički pokret

Aktivne diskusije
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Dubrovački srbokatolički pokret.
Rad na člancima
Pismohrane:


UvodUredi

Ovaj dio uvoda mi se čini pomalo ne-enciklopedijski: Velikosrpska propaganda polučila je djelimični uspjeh. Bila je to pojava t.zv. Srba-katolika. Budući da je ta pojava bila nastala neprirodno, iskonstruirano, kao nešto umjetno pokazala se prolaznom i nije se ukorijenila.

S obzirom na to da se srbokatolički pokret pojavio u 19. stoljeću, u vrijeme formiranja nacija na ovim prostorima, mislim da ovakvo razbacivanje epitetima ("neprirodno", "iskonstruirano" itd.) nije primjereno. Ne vjerujem da itko ovdje želi, primjerice, Hrvatima-pravoslavcima ili Hrvatima-muslimanima nijekati njihovu nacionalnu pripadnost, pa jednako tako nema smisla reći da inherentno ne mogu ili da nisu mogli postojati Srbi-katolici na području Dubrovnika krajem 19. stoljeća. Naime, na kraju krajeva, treba shvatiti da nacije nisu postojale oduvijek te kako nisu oduvijek bile jasno definirane, već su nastajale (i još uvijek nastaju) u moderno doba. Izmijenit ću ove rečenice u nešto neutralnije. JCamatte (razgovor) 21:33, 28. veljače 2017. (CET)[]

Nacije jesu postojale, ali ne u istom obliku. U svakom slučaju prije 19. stoljeća, samo što im je važnost izrazito narasla u 19. stoljeću. Pojava t.zv. Srba-katolika nije nastala prirodnim putem. Ima korijene u velikosrpskoj propagandi,(pisali o tome Stančić, Banac i dr., vidi u članku) ali i u vidu otpora austro-ugarskoj politici [1]. Kubura (razgovor) 22:07, 28. veljače 2017. (CET)[]

Uopće ne sumnjam u to da se većina Dubrovčana i tada i sada smatrala Hrvatima, no opet, ahistorički je reći da su neke nacije nastale "prirodno", dok su druge "neprirodne". Nekakav je konsenzus u historiografiji da nacije nisu postojale prije 17.-18. stoljeća u zapadnoj Europi, a da su se u istočnoj Europi formirale tek tijekom 19. stoljeća. (Možemo se posavjetovati i s Antom Starčevićem oko toga.) I prije toga su postojale različite etničke skupine, ali to nikako nije ista stvar. Možda je argument za "neprirodnost" to što se Srbi-katolici nisu uspjeli održati u nekom smislenom obliku, no onda bi se komotno moglo reći i da su Hrvati-pravoslavci, primjerice, "neprirodni". No tako nešto, s razlogom, nikome ne pada na pamet.
Sasvim su mi razumljivi i razlozi zbog kojih su neki Dubrovčani tog vremena i posegnuli za srpskim nacionalizmom kao protutežom austrijskom centralizmu, no to zapravo ništa ne mijenja. 19. je stoljeće, kako smo utvrdili, bilo period formiranja i razvoja nacija na ovim prostorima; u to su vrijeme nastajali razno-razni nacionalistički projekti, što je sasvim očekivano s obzirom na tadašnju nedefiniranost nacionalnih granica i njihovih odrednica. Sjetimo se samo Draškovićeve Velike Ilirije, Karadžićevog Kovčežića, pravaških težnji za pripajanjem Bosne i Hercegovine i tamošnjih 'muslimanskih Hrvata' itd. Tada su bile vrlo žive rasprave o tome jesu li svi južnoslavenski katolici, pravoslavci i muslimani jedan narod ili dva-tri različita naroda; jesmo li svi Hrvati, Srbi ili Jugoslaveni... No svim je tim idejama zajedničko to što su ih ponajprije gurali određeni intelektualni krugovi, odnosno građanska klasa, dok su ih nacionalno nedefinirane (uglavnom seljačke) mase tek usvajale kao svoje. Uzmemo li to u obzir, srbokatolički pokret nije bio ništa "neprirodniji" od hrvatskog, srpskog, jugoslavenskog, poljskog ili ukrajinskog nacionalnog pokreta.
Uglavnom, u skladu s navedenim i dalje bih molio da se te rečenice izmijene u nešto neutralnije. Mislio sam da je moja konstrukcija u redu, ali tome, čini se, nije tako. JCamatte (razgovor) 22:48, 28. veljače 2017. (CET)[]
Promašio si s usporedbom Srbokatolika i pravoslavnih Hrvata. Pravoslavci su u Hrvatskoj prisutni već stoljećima. Mnogi su ih smatrali Hrvatima, čak su ih i u Srbiji zvali Hrvaćanima kad se tamo odsele. Prilično bi bilo normalno da su se oni nakon toliko stoljeća asimilirali u Hrvate, tim više što su nam i jezično vrlo bliski . S druge strane, dubrovački katolici nisu nikad živjeli u Srbiji, a u Novom vijeku nisu čak bili ni blizu srbijanske granice. Nakon Napoleona oni su uklopljeni u Kraljevinu Dalmaciju, koja se bar zadnjih desetljeća formalno smatrala članicom Trojednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Srbokatolici iz Trojednice mogu se jedino usporediti s potencijalnim pravoslavnim Hrvatima u Srbiji, a pravoslavni Hrvati iz Hrvatske mogu se usporediti s katoličkim Srbima u Srbiji. To je potpuna simetrija. 141.136.164.48 22:37, 14. rujna 2018. (CEST)[]

Mogu posluziti...Uredi

...kao izvori:

Vrati se natrag na stranicu »Dubrovački srbokatolički pokret«.