Magnetski otpor
Magnetski otpor ili reluktancija (oznaka Rm) je fizikalna veličina koja opisuje otpor prostora promjenama magnetskoga polja. Magnetski otpor je količnik magnetskoga napona Um i magnetskoga toka Фm:
Magnetski otpor šipke, žice, jezgre od feromagnetičnog materijala ploštine poprečnog presjeka S i duljine l određenje izrazom:
gdje je: μ - magnetska permeabilnost materijala. Mjerna je jedinica magnetskog otpora recipročni henri (H−1).[1]
Magnetska vodljivost
urediMagnetska vodljivost (oznaka Λ) šipke ili žice, ploštine poprječnoga presjeka S i duljine l, dana je izrazom:
gdje je: μ - magnetska permeabilnost; recipročna je vrijednost reluktancije (magnetskoga otpora) magnetskoga kruga; mjerna je jedinica henri (H).[2]
Magnetska permeabilnost
urediMagnetska permeabilnost je elektromagnetska osobina materijala koja pokazuje intenzitet magnetizacije tijela kada su ona izložena vanjskim magnetskom polju. Magnetska permeabilnost se označava grčkim slovom mi (μ). Pojam magnetska permeabilnost osmislio je Oliver Heaviside 1885. U jedinicama SI sustava, permeabilnost se izražava u Henrijima po metru (H/m), ili u Newtonima po Amperu na kvadrat (N/A2) ili Volt · sekunda na Amper · metar {Vs/Am}.
Magnetska permeabilnost vakuuma ili univerzalna magnetska konstanta (oznaka ) je prirodna konstanta magnetske permeabilnosti za vakuum, koja iznosi: = 4π · 10–7 H/m[3] ili = 12.566370614 · 10–7 N/A². Jednaka je recipročnoj vrijednosti umnoška dielektrične permitivnosti vakuuma ε0 i kvadrata brzine svjetlosti c u vakuumu: μ0 = 1/(ε0c2).[4]
Vrijednosti za neke materijale
urediMaterijal | Susceptibilnost χm (volumetrijski SI) |
Permeabilnost μ [H/m] | Relativna permeabilnost μ/μ0 | Magnetsko polje | Frekvencija (max.) |
---|---|---|---|---|---|
Metglas | 1.26 · 100 | 1 000 000[5] | kod 0.5 T | 100 kHz | |
Željezo (99.95% čisto Fe normalizirano u H) | 2.5 · 10-1 | 200 000[6] | |||
Nanoperm | 1.0 · 10-1 | 80 000[7] | kod 0.5 T | 10 kHz | |
Mu-metal | 2.5 · 10-2 | 20 000[8] | kod 0.002 T | ||
Mu-metal | 6.3 · 10-2 | 50 000[9] | |||
Kobalt-željezo (trake visoke permeabilnosti) | 2.3 · 10-2 | 18 000[10] | |||
Permalloy | 8 000 | 1.0 · 10-2 | 8 000 | kod 0.002 T | |
Željezo (99.8% čisto) | 6.3 · 10-3 | 5 000 | |||
Električarski čelik | 5.0 · 10-3 | 4 000 | kod 0.002 T | ||
Feritični nehrđajući čelik (normaliziran) | 1.26 · 10-3 - 2.26 · 10-3 | 1 000 – 1 800[11] | |||
Martenzitni nehrđajući čelik (normaliziran) | 9.42 · 10-4 - 1.19 · 10-3 | 750 – 950 | |||
Ferit (manganski cink) | > 8.0 · 10-4 | 640 (ili više) | 100 kHz ~ 1 MHz | ||
Ferit (niklov cink) | 2.0 · 10-5 - 8.0 · 10-4 | 16 – 640 | 100 kHz ~ 1 MHz | ||
Ugljični čelik | 1.26 · 10-4 | 100 | kod 0.002 T | ||
Nikal | 1.26 · 10-4 - 7.54 · 10-4 | 100 – 600 | kod 0.002 T | ||
Martenzitni nehrđajući čelik (kaljen) | 5.0 · 10-5 - 1.2 · 10-4 | 40 – 95 | |||
Austenitni nehrđajući čelik | 1.26 · 10-6 - 8.8 · 10-6 | 1.003–7[12] | |||
Neodimijev magnet | 1.32 · 10-6 | 1.05[13] | |||
Platina | 1.25697 · 10-6 | 1.000265 | |||
Aluminij | 2.22 · 10-5[14] | 1.256665 · 10-6 | 1.000022 | ||
Drvo | 1.25663760 · 10-6 | 1.00000043 | |||
Zrak | 1.25663753 · 10-6 | 1.00000037[15] | |||
Beton (suhi) | 1[16] | ||||
Vakuum | 0 | 4π × 10−7 (μ0) | 1 (točno, po definiciji) | ||
Vodik | -2.2 · 10-9[14] | 1.2566371 · 10-6 | 1.0000000 | ||
Teflon | 1.2567 · 10-6[8] | 1.0000 | |||
Safir | -2.1 · 10-7 | 1.2566368 · 10-6 | 0.99999976 | ||
Bakar | -6.4 · 10-6 ili -9.2 · 10-6[14] | 1.256629 · 10-6 | 0.999994 | ||
Voda | -8.0 · 10-6 | 1.256627 · 10-6 | 0.999992 | ||
Bizmut | -1.66 · 10-4 | 1.25643 · 10-6 | 0.999834 | ||
Supravodič | −1 | 0 | 0 |
Izvori
uredi- ↑ magnetski otpor (reluktancija), [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.
- ↑ vodljivost, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑ The NIST reference on fundamental physical constants
- ↑ magnetska permeabilnost vakuuma, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑ "Metglas Magnetic Alloy 2714A", ''Metglas''. Metglas.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2012. Pristupljeno 8. studenoga 2011.
- ↑ "Magnetic Properties of Ferromagnetic Materials", ''Iron''. C.R Nave Georgia State University. Pristupljeno 1. prosinca 2013.
- ↑ "Typical material properties of NANOPERM", ''Magnetec'' (PDF). Pristupljeno 8. studenoga 2011.
|url-status=dead
zahtijeva|archive-url=
(pomoć) - ↑ a b "Relative Permeability", ''Hyperphysics''. Hyperphysics.phy-astr.gsu.edu. Pristupljeno 8. studenoga 2011.
- ↑ Nickel Alloys-Stainless Steels, Nickel Copper Alloys, Nickel Chromium Alloys, Low Expansion Alloys. Nickel-alloys.net. Pristupljeno 8. studenoga 2011.
- ↑ "Soft Magnetic Cobalt-Iron Alloys", ''Vacuumschmeltze'' (PDF). www.vacuumschmeltze.com. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. svibnja 2016. Pristupljeno 3. kolovoza 2013.
- ↑ Carpenter Technology Corporation. 2013. Magnetic Properties of Stainless Steels. Carpenter Technology Corporation. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 19. svibnja 2017.
- ↑ British Stainless Steel Association. 2000. Magnetic Properties of Stainless Steel (PDF). Stainless Steel Advisory Service. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 23. ožujka 2016. Pristupljeno 19. svibnja 2017.
- ↑ Juha Pyrhönen, Tapani Jokinen, Valéria Hrabovcová. 2009. Design of Rotating Electrical Machines. John Wiley and Sons. str. 232. ISBN 0-470-69516-1CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ a b c Richard A. Clarke. Clarke, R. ''Magnetic properties of materials'', surrey.ac.uk. Ee.surrey.ac.uk. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2012. Pristupljeno 8. studenoga 2011.
- ↑ B. D. Cullity and C. D. Graham (2008), Introduction to Magnetic Materials, 2nd edition, 568 pp., p.16
- ↑ NDT.net. Determination of dielectric properties of insitu concrete at radar frequencies. Ndt.net. Pristupljeno 8. studenoga 2011.