Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 743

Rezolucija; Vijeća sigurnosti UN-a 743
	Francuske mirovne snage UN-a u sarajevskoj zračnoj luci 1993., tijekom opsade Sarajeva
Datum	21. veljače 1992.
Sastanak br.	3055
Kod	S/RES/743 (Dokument)
Tema	Bivša SFRJ
Sažetak glasanja	15 za; 0 protiv; 0 suzdržanih;
Rezultat	Usvojena
Sastav Vijeća sigurnosti
Stalne članice	NR Kina; Francuska; Rusija; Ujedinjeno Kraljevstvo; SAD;
Nestalne članice	Austrija; Belgija; Zelenortska Republika; Ekvador; Mađarska; Indija; Japan; Maroko; Venezuela; Zimbabve;

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 743, jednoglasno usvojenom 21. veljače 1992., nakon ponovnog potvrđivanja rezolucija 713 (1991.), 721 (1991.), 724 (1991.), 727 (1992.) i 740 (1992.), te uzimajući u obzir da je situacija u bivšoj Jugoslaviji predstavlja prijetnju međunarodnom miru i stabilnosti, Vijeće je uspostavilo mirovnu misiju u zemlji, poznatu kao Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (UNPROFOR), s ciljem postizanja mirnog političkog rješenja u regiji.

Vijeće je također odlučilo rasporediti Snage na početno razdoblje od dvanaest mjeseci, nadalje odlučivši da se embargo na oružje Jugoslaviji ne bi trebao primjenjivati na oružje i vojnu opremu namijenjenu UNPROFOR-u. Zatraženo je od glavnog tajnika Butrosa Butros-Galija da poduzme mjere za raspoređivanje snaga što je prije moguće, uz odobrenje Vijeća, uključujući proračun koji će djelomično nadoknaditi jugoslavenske strane, ali uz napomenu da je UNPROFOR privremeni aranžman.^[1] O financiranju se raspravljalo na Glavnoj skupštini 19. ožujka 1992. ^[2] Rezolucija također zahtijeva od njega da podnosi izvješća prema potrebi, a ne manje od svakih šest mjeseci, s prvim izvješćem o napretku u regiji u roku od dva mjeseca.

Rezolucija 743 također je pozvala i zahtijevala sve strane u regiji da poštuju prekid vatre i osiguraju sigurnost UNPROFOR-a, ponovno pozivajući jugoslavenske strane na suradnju s Konferencijom o Jugoslaviji. Također je zatražila međunarodnu potporu za Snage, posebno u pogledu tranzita osoblja i opreme.

Početna snaga Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda, koja nije ovlaštena prema Poglavlju VII, sastojala se od oko 13 000 vojnika, 100 vojnih promatrača i 530 policajaca.^[3] Bila je to druga najveća mirovna operacija Ujedinjenih naroda u povijesti, pokrivajući cijelu Jugoslaviju osim Slovenije, i ostat će na snazi sve do stupanja Daytonskog sporazuma na snagu 20. prosinca 1995.^[4]

Povezani članci

Dodatak:Popis rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a od 701 do 800

Izvori

↑ Katayanagi, Mari. 2002. Human rights functions of United Nations peacekeeping operations. Martinus Nijhoff Publishers. str. 187. ISBN 978-90-411-1910-0
↑ Financing of the United Nations Protection Force. United Nations. 19. ožujka 1992.
↑ United Nations Department of Public Information. 1996. The Blue Helmets: A Review of United Nations Peace-keeping. 3rd izdanje. United Nations Publications. str. 514. ISBN 978-92-1-100611-7
↑ Hauss, Charles. 2001. International conflict resolution. Continuum International Publishing Group. str. 171. ISBN 978-0-8264-4776-0

Vanjske poveznice

Text of the Resolution at undocs.org

[1] Katayanagi, Mari. 2002. Human rights functions of United Nations peacekeeping operations. Martinus Nijhoff Publishers. str. 187. ISBN 978-90-411-1910-0

[2] Financing of the United Nations Protection Force. United Nations. 19. ožujka 1992.

[3] United Nations Department of Public Information. 1996. The Blue Helmets: A Review of United Nations Peace-keeping. 3rd izdanje. United Nations Publications. str. 514. ISBN 978-92-1-100611-7

[4] Hauss, Charles. 2001. International conflict resolution. Continuum International Publishing Group. str. 171. ISBN 978-0-8264-4776-0

[1]

[2]

[3]

[4]