Wikipedija

Roberto Bartini

Roberto Bartini (ili Roberto Oros di Bartini) (14. svibnja 1897., Rijeka – 6. prosinca 1974., Moskva), bio je konstruktor zrakoplova i znanstvenik. Rođen je 14. svibnja 1897. u Rijeci, (tada Fiume, Austro-Ugarska). Bio je aktivan uglavnom u Sovjetskom Savezu gdje je radi svog plemenitog podrijetla imenovan kao Crveni Baron (Barone Rosso).[1]

Osobni život uredi

Bartini je bio sin neudate 17 godina stare djevojke koja se, nakon što je otac njezinog djeteta odbio priznati očinstvo, utopila.[2] Majčina teta podrijetlom iz osiromašene aristokratske obitelji iz grada Miškolc, (sjevero-istočno od Budimpešte) dodijelila je skrbništvo nad djetetom jednoj seljačkoj obitelji.

Uz odličan obiteljski odgoj, Bartini završava gimnaziju 1915. godine te odlazi u školu pričuvnih časnika u grad Bansku Bystricu (Slovačka). Nakon što je 1916. diplomirao, Bartini je poslan na rusko-austro-ugarski front gdje je u lipnju 1916. bio zarobljen.

U školu letenja upisuje se 1921. godine a već 1922. pristupa talijanskom tehničkom univerzitetu Politecnico di Milano. Bartini je postao član talijanske Komunističke partije u 1921. Nakon fašističkog preuzimanja Italije premješten je 1943. kao zrakoplovni inženjer na tajni zadatak u SSSR gdje radi na nekoliko inženjerijskih zapovjednih dužnosti u sovjetskom ratnom zrakoplovstvu. U 1928. godini postaje šef odjela amfibijskih zrakoplovnih eksperimentalnih konstrukcija.

Od 1938. do 1946. godine bio je u zatvoru gdje također nastavlja rad na novim konstrukcijama zrakoplova za tadašnje sovjetske zrakoplovne organizacije. Bartini je rehabilitiran 1956. godine.

Objavio je i radove iz područja zrakoplovnih konstrukcija i tehnologije, aerodinamike, dinamike leta i teorijske fizike [2,3,4].

Konstruktor zrakoplova uredi

 
Bartini Beriev VVA-14 zrakoplov na letilištu Monino, Moskva[3]
Ime Opis
Stal-6 Eksperimentalni lovac - uspostavljen sovjetski brzinski rekord
DAR hidroavion od nehrđajućeg čelika velikog doleta ( izviđanje Arktika)
Stal-7 Dvomotorni avion od nehrđajućeg čelika
Er-2 (AKA DB-240) vojna inačica od VG Ermolaeva. Prvi let u lipnju 1940.
Er-2 2xAM-35 Travanj 1942.
Er-2 2xACh-30B oko 300 su izgrađena. 3x1000kg bombe. Najveća brzina 446 km/h. Dolet 5000 km
Er-2[1][neaktivna poveznica] Nijedan izrađen
A-57 Revolucionarna "brod bombarder", mlazni leteći brod, strateški bombarder
VVA-14-1/M-62 Avion konstruiran za protupodmorničkih ulogu. (Bartini-Beriev 1972.)
AL-40 hidroavion s nuklearnim motorom, nijedan izgrađen. (SibNIA, 1960.)
R 53.6K All the aerodynamic surfaces were "calculatable" and have up to 4-th derivative function value. 1940s.

Sve aerodinamičke površine su "proračunate" i imaju do 4 izvedivih funkcija. (1940.)

Zrakoplovstvo uredi

Sergej Koroljov je Bartinia imenovao za svog učitelja. U različitim vremenima i različitim prilikama Bartini je bio povezan s Koroljovom, Sergejom Vladimirovičom Iljušinom, Olegom Antonovom, Vladimirom Myasishchevom, Aleksandrom Sergejevič Jakovljevom i mnogim drugim zrakoplovcima tog vremena. U literaturi o aerodinamici postoji pojam (definicija) "Utjecaj Bartini".

Izvori uredi

Zabilješke
  1. ↑ Ciampaglia 2009, str 28.
  2. ↑ Ciampaglia 2009, str 11-12.
  3. ↑ Ciampaglia 2009, p. 28.
Bibliografija
  1. Chutko, I. (1978) Red aircraft. Moscow: Political Literature. (russ. И. Чутко "Красные самолёты". М. Изд. полит. литературы, 1978)
  2. Ciampaglia, Giuseppe. La vita e gli aerei di Roberto Bartini. (In Italian) Roma, IBN Istituto Bibliografico Napoleone, 2009. ISBN 88-7565-076-4.
  3. Roberto Oros di Bartini. Some relations between physical constants. In: Doklady Acad. Nauk USSR, 1965, v.163, No.4, p. 861-864 (In English, Russian); Originally: Доклады Академии наук, 1965, т.163, №4, c.861-864.).
  4. Roberto Oros di Bartini. Some relations between physical constants. In the collection: Problems of the Theory of Gravitation and Elementary Particles, Atomizdat, 1966, p. 249-266, in Russian only (сборник Проблемы теории гравитации и элементарных частиц, М., Атомиздат, 1966, с.249-266).
  5. Roberto Oros di Bartini. Relations Between Physical Constants. In: Progress in Physics, 2005., v.3, p. 34-40, (in English).
  6. Kuznetsov O.L., Bolshakov B.E. (2000) Kuznetsov P.G. and the problem of sustainable development of the humanity in the system nature-society-man. /russ. О. Л. Кузнецов, Б. Е. Большаков. П. Г. Кузнецов и проблема устойчивого развития Человечества в системе природа—общество—человек. 2000)
  7. Avdeev Ju. (2008) Prescient Genius, Red Star. (russ. Ю. Авдеев, (2008), Гений предвидения, "Красная звезда".) Retrieved 22-Oct-2010 from http://www.redstar.ru/2008/01/23_01/4_01.html  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. lipnja 2011. (Wayback Machine)
  8. Aleinikov, A.G. (2007). The Conservation of Extencia: A New Law of Conservation. The Journal of Economics and Economic Education Research, 49-65.
  9. Aleinikov, A.G. & Smarsh D.A. (2007). Volumetric Conservation of Power: Volupower. Allied Academies International Fall Conference, Reno, NV

Vanjske poveznice uredi

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Roberto_Bartini&oldid=6901737"