Rodolfo Tálice
Dr. Rodolfo Tálice (Montevideo, 2. svibnja 1899. – Montevideo, 2. lipnja 1999.) bio je urugvajski psiholog, pedagog, pisac, liječnik, ekolog, botaničar, političar i poliglot talijanskog podrijetla.
| Rodolfo Tálice | |
| Rođenje | 2. svibnja 1899. Montevideo |
|---|---|
| Smrt | 2. lipnja 1999. Montevideo |
| Narodnost | Urugvajac |
| Polje | psihologija, pedagogija, ekologija, botanika |
| Alma mater | Republičko sveučilište u Urugvaju |
| Istaknute nagrade | Državne nagrade za znanost Egipta, Italije, Francuske i Brazila Državna nagrada za znanstveni i stručni rad (1990.) Nacionalna nagrada za promicanje ekologije (1991.) |
| Portal o životopisima | |
Životopis
urediRođen je u useljeničkoj obitelji, zbog čega je za sebe znao govoriti da mu žilama teče latinska krv: otac mu je bio Talijan, majka Španjolka, a žena Francuskinja. zbog takvog međunarodnog utjecaja u obitelji, bio je poliglot te je tečno pričao španjolski, talijanski, francuski i engleski. Već je s deset godina ostao bez majke, koja je bila astmatičar i održavala obitelj vezenjem čipke i šivanjem. Cijeli život je živio u Montevideu, ali je tijekom svoga života živio u desetak četvrti u gradu.[1]
Studirao je na Medicinskom fakultetu Republičkog sveučilišta u Montevideu, gdje je dilomirao 1924. na područjima opće medicine, psihologije i pedagogije. Među prvima je uspješno rješavao slučajeve Kronove bolesti. Istraživao je i onečišćenost okoliša u Urugvaju, te biljni svijet Urugvaja. Među prvima je osnivao komunikacijske medije kao način populariziranja znanosti u Urugvaju.[1]
Bio je dekan Fakulteta humanističkih znanosti u Montevideu u dva uzastopna navrata: od 1959. do 1963. i od 1963. do 1968. godine. Za njegova mandata na fakultet je kao obavezan predmet uvedena pokusna (eksperimentalna) biologija te su se počela provoditi znanstvena istraživanja o biljnom i životinjskom svijetu Urugvaju.[1]
Bio je član i predsjednik Medicinske akademije i Nacionalne akademije znanosti i umjetnosti. Bio je počasni član međunarodne volonterske organizacije Liječnici bez granica.[1]
Tijekom političke karijere bio je osnivač i dugugodišnji vođa i predsjednik Zelene stranke. U dva navrata se natjecao i kao predsjednički kandidat, a njegova stranka je na općim izborima 1989. imala 10.835 glasova (0,53%),[2] a na izborima 1994. 5.498 glasova (0,25%).[3] Nakon što je 13 godina vodio stranku, 2000. daje ostavku i izlazi iz stranke shvaćajući kako u urugvajskoj politici neće imati većega utjecaja.[4]
Objavio je više od dvjesto znanstvenih i stručnih radova, od čega 14 na temu ekologije.[5]
16. travnja 1999. postao je sedmi akademik časti (Académico de Honor) Urugvajske akademije literature.
1990. godine dobio je Državnu nagradu za znanstveni i stručni rad. Odlikovanje je potvrdilo Ministarstvo kulture i obrazovanja, a na dodjeli nagrade su se nalazili svi visoki predstavnici tada vladajuće Narodne stranke, koja ga je podržavala u njegovu radu. S druge strane članovi Širokog fronta i liberalno-ljevičarske stranke kritizirale su ga zbog otvorenosti i kritike onečišćenja nastalog zbog sve većeg gospodarskog rasta i jačanja industrije. Također, prvi je dobitnik Državne nagrade za promicanje ekologije dodijeljene 1991. godine. Nagradu mu je uručilo Ministarstvo stanovanja, prostornog uređenja i okoliša Urugvaja.[1]
Njemu u čast osnovan je u departmanu Floresu u Urugvaju rezervat flore i faune dr Rodolfo Tálice (Reserva de Flora y Fauna Dr. Rodolfo Tálice). Nalazi se na 204. kilometru Rute 3, 3 km od gradića Trinidada.
Radovi
urediPopis važnijih objavljenih znanstvenih i stručnih radova:[5][6]
- Mendel - Enciclopedia del Pensamiento Especial (1968.)
- Mamíferos autóctonos - Nuestra Tierra (1969.)
- Cuentos, confesiones y conferencias (1969.)
- El Hombre, Agresión y Vinculación (1976.)
- Vejentud: Humano Tesoro (1979.)
- 10 x 10 comportamientos destacables en los animales y en el hombre (1982.)
- Vocabulario científico universal algunas precisiones terminológicas (1988.)
- Bichos del terruño - Colección Referencias (1992.)
- Juventud - Humano tesoro el arte de vivir intensamente 100 años (1992.)
- El Sorprendente Cuerpo Humano (1993.)
- Enfermedades parasitarias del hombre y parásitos de interés médico etiología, epidemiología, patología, clínica, diagnóstico, tratamiento, profilaxis (1994)
- Condiciones Para un Mañana Digno. El Punto de Vista Etológico (1994.)
- Comportamientos Destacables en los Animales y en el Hombre (-)
- Etoecología Práctica (-)
- Carta Abierta a Futuros Padres y Madres (-)
- Koautor
- Estudio epidemiológico sobre la enfermedad de Chagas de la zona epidémica del Uruguay (1952.)
- Investigaciones sobre los roedores autóctonos del género Ctenomys ("Tucu-Tucu") especialmente desde el punto de vista biológico (1954.)
- Estudio monográfico sobre Ctenomys torquatus "Tucu-Tucu" especialmente desde el punto de vista biológico (1954.)
- Nuevas investigaciones sobre el comportamiento natural y experimental del roedor autóctono Ctenomys torquatus ("Tucu-Tucu") (1955.)
- Geografía de la Vida - Nuestra Tierra (1969.)
- Manual Práctico de Hongos Comestibles (-)
- Hongos Comestibles de la América Meridional, cómo se recogen, cómo se reconocen, cómo se distinguen de los venenosos, cómo se preparan (1963.)
Izvori
uredi- ↑ a b c d e Dr. Fernando Mañé Garzón, Rodolfo V. Talice (1899-1999): Figura genijalca - opširan životopis s anegdotama i zanimljivostima, Liječnički sindikat Urugvaja, 15. svezak, broj 2., objavljeno u kolovozu 1999., pristupljeno 26. svibnja 2016. (šp.)
- ↑ Dieter Nohlen, Elections in the Americas: A data handbook, Volume II, 2005., str. 494, ISBN 978-0-19-928358-3 (engl.)
- ↑ Pablo Mieres, Elecciones 1994: una nueva fase de la transformación electoral en el Uruguay Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. srpnja 2014. (Wayback Machine), PDF oblik, Revista Uruguaya de Ciencia Política, pristupljeno 12. lipnja 2014. (šp.)
- ↑ Mensaje a los Jóvenes Verdes del Uruguay, jovenes-verdes-del-uruguay - mrežna mjesta Mladih zelenih Urugvajaca, pristupljeno 26. svibnja 2016. (šp.)
- ↑ a b Tálice, Rodolfo V., worldcat.org, pristupljeno 26. svibnja 2016. (engl.)
- ↑ Knjižnica Republičkog sveučilišta u Urugvaju, webarchive.org, arhivirano s izvorne stranice, pristupljeno 26. svibnja 2016. (šp.)