Rusalka

Rusalka je u slavenskoj mitologiji vodena vila koja živi u rijeci ili jezeru. Obično (ali ne uvijek) se opisuje kao sirena, žena s dolnjim dijelom tijela ribe[nedostaje izvor]. Stariji mitovi o Rusalkama lokalno se razlikuju, ali u kasnijima prevladava viđenje Rusalka kao zlih sirena ili vila. Imaju dugu, kosu za koju su neke legende tvrdile da je uvijek mokra, jer, ako Rusalka previše proboravi na suhom i osuši joj se kosa, umrijet će.

Rusalke oko Save, Dunava i Dnjepra su drage, vesele i pjevale su pjesme. Također su pomagale junacima u boju, zbog čega su česta tema narodne poezije. U svojim zabavama odabrale bi neku vrbu ili brezu pored rijeke na koju bi sjele, pa bi noću skakale s nje, češljale svoju dugu kosu, divile se svojim ribljim repovima i plesale u vodi. Ujutro, na mjestu gdje je voda poštrcala dok su plesale u vodi, trava i žito raslo bi obilnije, ali, prema nekim mitovima, tko vidi Rusalke u njihovu plesu, odmah onijemi. Naprotiv, Rusalke sjevernije u Istočnoj Europi bile su zle, sirene ili vile oronula izgleda koje su mučile i ubijale sve koji bi dopali u njihove ruke. Često su u liku lijepih djevojaka zavodile i potom ubijale muškarce, posebno one kojima nisu bile sklone.
U kasnijim mitovima prevladava drugo viđenje Rusalka, za koje se često smatralo da nastaju kad se mlada djevojka utopi ili od nekrštene djece koju njihove majke utope. One tada postanu sirene - zli demoni rijeka i jezera koje u "Kraljevstvu smrti" pod vodom kuju planove da napakoste drugima i da završe isto kao i one. [1]
Rusaljke u europskoj mitologiji Uredi
Rusi i Česi pripovijedaju o vilama Rusaljkama, a u hrvatskoj tradicijskoj baštini kraljice ljelje nazivaju se i rusaljkama. To je slavenski naziv za vodene vile. Po nekim drevnim predajama rano preminule djevojke i žene pretvarale su se u vodene vile - rusaljke. Neki antropolozi smatraju da su u narodnoj mitologiji rusaljke nasljednice vila. U južnoj Dalmaciji blagdan Duhovi naziva se Rusalije. Slovenci taj blagdan nazivaju Risale, a risalčak, risalček, risaliček slovenski je naziv za svibanj. Kod Rusa su, također, rusalije vezane uz Duhove. Ukrajinci i Bjelorusi duhovsku nedjelju nazivaju rusalnom nedjeljom. Kod Čeha se taj praznik zvao Rusadle. U Bugarskoj su se obredni igrači nazivali Rusalije, a mjesec lipanj nazivan je rusalski mjesec. U Rumunjskoj je narodni naziv za Duhove bio Rusali. U Makedoniji su se Duhovi nazivali Rusale. U Rusiji i Poljskoj i danas se održavaju svečanosti posvećene rusalkama, zvane Rusalije.[2]
Izvori Uredi
- ↑ Franjo Ledić: Mitologija Slavena, tiskara Epoha, Zagreb, 1969.
- ↑ Citirano: Marko Dragić. https://hrcak.srce.hr/clanak/362346 Vile u tradicijskim pričama šibenskoga i splitskoga zaleđa. Godišnjak Titius 10 / 2017. 221. (pristupljeno: 5. rujna 2022.).