Duhovi (blagdan)
Za druga značenja, pogledajte Duh (razdvojba).Duhovi su kršćanska svetkovina silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova uskrsnuća (Uskrsa), od kuda i izraz Blagdan Pedesetnice (grč. pentecost, pedeseti (dan po Uskrsu)). Slavlje su sveopće, univerzalne Crkve, „jedne, svete i apostolske”, kako vjernici ispovijedaju u Nicejsko-carigradskomu vjerovanju. Uoči same svetkovine, u subotnju večer, uobičajena su Duhovska bdjenja, euharistijska slavlja popraćena pjesmom i pobožnostima (klanjanjem, meditacijom, procesijama).[1]
Slavi se i kao blagdan „rođenja Crkve” jer Djela apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se "dalo krstiti te su primili Duha Svetoga". Inače to je i jasno otvaranje spasonosnoga poslanja Crkve prema svima, a ne samo prema Židovima.
Nazivlje Uredi
Naziv Duhovi doslovno je preuzet iz staroslavenskoga, u kojemu je to genitiv jednine,[nedostaje izvor] a odnosi se na Duha Svetoga koji je jedan. U hrvatskim se izvorima rano pak nalazi množinski oblik Duhovi, Dusi, Duhi.[2] U engleskomu se duhovska nedjelja naziva i Whitsunday („Bijelonedjelja”), po bijelim haljinama krštenika u Vazmenom bdijenju koje su odijevali za blagdan.[3]
Biblijsko utemeljenje i značenje Uredi
Silazak Duha Svetoga na apostole ispunjenje je židovskoga blagdana sedmica, slavljena sedam tjedana nakon Pashe (a njezino je ispunjenje u Kristovu uskrsnuću), kao spomen na Mojsijevo preuzimanje Deset Božjih zapovijedi na brdu Sinaju. Poveznice sa starozavjetnim događajem jesu sam Isus Krist, oganj, buka i narod.
„I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih” (Dj 2, 4). Oganj (plamen) u Bibliji ima trojako značenje: pročišćava, kao što se zlato pročišćava taljenjem, oblikuje, poput kovača koji zagrijavanjem kovine oblikuje oruđe i oružje, i osvjetljava, kao što Krist izjavljuje: „Ja sam Svjetlost svijeta!” (Iv 8, 12) naznačujući time svoju božansku narav.
Tutnjava, koja je na Sinaju označavala Božju prisutnost, prisutna je i na Duhove: „I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili.” (Dj 2, 2-3).
Primanjem dara Duha Svetoga, započinje apostolat Crkve, koja u raznolikosti jezika i naroda naglašava svoju univerzalnost (grč. katholikós - sveopći), kao i univerzalnost Radosne vijesti, namijenjene svim narodima i vremenima, kao što naglašava i Isus prilikom Uzašašća („Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima!” Mt 28, 19). Djela apostolska (Dj 2, 5-11) o tomu govore u sljedećim redcima:
- "Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti. A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: 'Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.'"
Duhovske tradicije Uredi
Duhovska bdjenja Uredi
Duhovsko bdjenje ili Bdjenje Pedesetnice, bdjenje je u subotnju večer uoči same svetkovine Duhova. Započinje svetom misom, na kojoj se nakon Službe Riječi (Službe čitanja) čitaju hvalospjevi iz časoslova te pjeva posljednica Te Deum. Potom se čita Evanđelje i nastavlja sa Euharistijskom službom. Nakon svete mise, obično slijede klanjanje, molitva i pjesma. Duhovska bdjenja potiče Opća uredba liturgije časova, donoseći preporuke i smjernice (br. 71-73):[4]
- "U različitim je Crkvama zavladao običaj različite svetkovine preteći bdijenjem, kako to biva u vazmenom bdijenju. Među tim svetkovinama prvo mjesto zauzimaju Božić i Duhovi. Taj običaj treba očuvati i njegovati, po vlastitom običaju svake pojedine Crkve. Gdje se bdijenjem običavaju svetkovati druge neke svečanosti ili hodočašća, neka se obdržavaju u tom opća pravila o slavljenju riječi Božje."
Liturgijske tradicije Uredi
U rimskomu Partenonu uvriježena je tradicija bacanja ružinih latica niz otvor kupole Partenona, poznata kao „Veni, Veni, Rosas!”
Hodočašća Uredi
Mađarski, ali i ostali panonski i karpatski katolici, od 1567. tradicijski hodočaste u svetište Csíksomlyó (Şumuleu Ciuc), u Transilvaniji.[5][6] Hodočašće svake godine okuplja stotine tisuća vjernika.[7]
Francuzi hodočaste od pariške katedrale Notre-Dame do katedrale Notre-Dame u Chartresu u višednevnome hodočašću, s Duhovskim bdjenjem i pobožnostima u hodočasničkim crkvama.[8]
Povezani članci Uredi
Izvori Uredi
- ↑ Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
- ↑ Mamić, M. 1. svibnja 2016. Duh Sveti, Sveti Duh, Sveti duh ili sveti duh. Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika. 63 (2–3): 95–97. ISSN 0021-6925
- ↑ Pentecost (Whitsunday) (engl.) newadvent.org. Katolička enciklopedija.
- ↑ Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
- ↑ Pentecost pilgrimage and the shrine of Csíksomlyó (engl.) Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2022. hungarikum.hu. Zbirka Hungarikum. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
- ↑ The Pentecost pilgrimage in Şumuleu Ciuc visitharghita.com. Pristupljeno 29. svibnja 2023.
- ↑ Hetzmann, Mercédesz: Why do hundreds of thousands of Hungarians go to Csíksomlyó on Pentecost? (engl.) dailynewshungary.com. Daily News Hungary. Objavljeno 5. lipnja 2022.
- ↑ de Robien, Mathilde: Un nombre d’inscriptions record au pèlerinage de Chartres 2023 (fr.) fr.aletheia.org. Objavljeno 16. svibnja 2023.
Vanjske poveznice Uredi
Sestrinski projekti Uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Duhovi |
Mrežna mjesta Uredi
- Hrvatska enciklopedija (Ujević): Duhovi
- LZMK / Hrvatska enciklopedija: Duhovi
- LZMK / Proleksis enciklopedija: Duhovi
- Hrvatska katolička mreža: Blagdan Duhova – Pedesetnica
