Vazmeno bdjenje

Vazmeno bdjenje[1] ili Uskrsno bdjenje (lat. Vigilia Paschalis) kršćansko je bogoslužje u noći između Velike subote i Uskrsa kojime se svečano slavi Isusovo uskrsnuće. To je najznačajnije bdjenje u cijeloj povijesti Crkve[2] i slavlje liturgijske godine kojime se vjernike uvodi u otajstvo uskrsnuća. Stoga se i naziva „majkom svih bdjenja”.[3]

Redovnici benediktinci pripremaju se zapaliti uskrsnu svijeću prije mise vazmenog bdijenja.

U Katoličkoj Crkvi, na vazmeno bdjenje, slavi se najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme liturgijske (crkvene) godine. Prvi se put izgovara ili pjeva poklik „Aleluja” nakon korizme.

Liturgijsko slavlje

uredi

Obredni čin blagoslova novoga ognja, paljenje uskrsne svijeće na novome ognju i njezino unošenje u crkvu koja je u tami te svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći, kroz jedinstveni simbolizam svjetla pripovijedaju otajstvo uskrsnuća. Kršćanska je vjera spomen na Kristovo uskrsnuće rado slavila obredom svjetla.[4]

Izvori

uredi
  1. Babić, Stjepan: Hrvatski jučer i danas, Školske novine: Zagreb, 1995., str. 118., ISBN 953-160-052-X
  2. Duhovsko bdjenje kazotic.org. Samostan i župa bl. Augustina Kažotića. Objavljeno 5. lipnja 2019.
  3. Liturgija – sveti susret Služba Božja, sv. 23, br. 1, str. 90
  4. Što simboliziraju uskrsna svijeća i pet zrna tamjana? Bitno.net Preuzeto 28. ožujka 2024.

Povezani članci

uredi