Korizma
Korizma ili četrdesetnica (lat. quadragesima - četrdesetina) dio je liturgijske godine u kojemu se kršćani pokornički pripremaju za blagdan Uskrsa. Obilježava se od IV. st. u spomen na četrdesetogodišnji hod Izraelaca kroz pustinju, kao i četrdesetodnevni Isusov boravak u njoj prije početka svoga javna djelovanja.[1] Počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Kršćani se pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, sakramentima (osobito ispovijedi), pobožnostima (križnim putom i dr.) te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni, imaju u korizmi završne pripreme za primanje svetih sakramenata u Ukrsnoj noći. Značajka misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu je ljubičasta boja liturgijske odjeće. Unutar korizme ima šest nedjelja i svaka ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja Muke Gospodnje ili Cvjetnica.
Vremenski okvir uredi
Korizma tehnički traje puna 44 dana, no budući korizmene nedjelje nisu pokornički dani, već su poput svih ostalih nedjelja dani slavlja, pokorničkih dana u korizmi ima 38. Dodamo li tima 38 danima i Veliki petak te Veliku subotu (jer su i oni dani molitve i posta, a nisu dio korizme) dobiva se 40 pokorničkih dana od Pepelnice do samoga Uskrsa.[2] Do reforme crkvenoga kalendara nakon Drugoga vatikanskoga sabora 1969., katolici rimskoga (latinskoga) obreda imali su razdoblje pripreme za korizmu, nedjelje sedamdesetnice (Septuagesima), šestdesetnice (Sexagesima) i pedesetnice (Quinquagesima). Kao i u korizmi, liturgijska boja predkorizmena razdoblja je ljubičasta. Predkorizmeno vrijeme održano je u Tridentskoj misi i predkoncilskim obredima (u obredu usus antiquor), kalendarima Istočnih katoličkih i pravoslavnih crkvi, u anglikanskomu Liturgijskom obredniku i liturgiji Ordinarijata anglikanskih katolika.[3]
Poruke i duh korizme uredi
Korizma se, zajedno s Došašćem, ubraja u »jaka vremena« Crkvene godine, s naglašenim pokorničkim, ali i iščekujućim (»došasnim«) karakterom, usmjerenime prema velikim svetkovinama Božića i Uskrsa. Korizma u liturgiji Pepelnice počinje u znaku pepela, podsjetnika čovjekove smrtnosti i prolaznosti (lat. Memento, homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris!, hrv. „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.”), koji ima ulogu sakramentala, posvetitelja vjernikova korizmena hoda. Stoga u zbornoj molitvi svećenik i predmoli: „Daj da po korizmenoj obnovi kršćanskog života čiste duše proslave vazmeno otajstvo Tvoga Sina.”.[4] Korizma je poziv na cjelovito obraćenje, duhovni i tjelesni obrat, preokret (hebr. šub (obraćenje): okrenuti se, vratiti se)[5], preobrazbu srca („Obrati se i vjeruj Evanđelju!”) nužnu za plodonosan hod prema cilju kršćanskoga života, zajedništvu s Bogom: Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14, 6). Odricanje, post i nemrs korisna su sredstva na tomu putu, za izgradnju duhovnosti i čovjekova karaktera.[6] Na to upućuje i Knjiga Joelova, u kojoj Joel prenosi Jahvin poziv na pokoru (Jl 2,12-13):[5]
„Al’ i sada – riječ je Jahvina –
vratite se k meni svim srcem svojim
posteć’, plačuć’ i kukajuć’.
Razderite srca, a ne halje svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju a bogat dobrotom,
On se nad zlom ražali.”
Premda pokorničko, korizma je milosno vrijeme: „Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. / Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: ʹU vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti.ʹ Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa″. (2 Kor 5,20 – 6,2)
Hrvatski korizmeni običaji uredi
Hrvatska enciklopedija donosi:[1]
U hrvatskim pučkim tradicijama korizmeno je razdoblje obilježeno čišćenjem ljudi i njihovih prebivališta. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bilo je uobičajeno da se na Pepelnicu sve posuđe oriba pepelom, a u Dalmaciji se lanac s ognjišta (komoštre) ispirao u moru. Uz metenje i odnošenje smeća iz staja i dvorišta, uoči Uskrsa redovito su se vapnom bijelili vanjski i unutarnji zidovi kuća. U dnevnoj su prehrani u tom razdoblju bila posve izostavljena mesna jela i jaja, a umjesto mašću jelo se začinjalo maslinovim ili bučinim uljem kao i maslom. Prevladavajuća ozbiljnost i tuga izražavale su se odjećom tamnijih tonova (ponegdje i posve bijela kao drevna boja za žalost) i bez ukrasa. Nije se ni sviralo ni plesalo, nije bilo zabava, a odgađale su se i proslave sklapanja braka.
|
Povezani članci uredi
Izvori uredi
- ↑ a b korizma enciklopedija.hr. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”: Zagreb.
- ↑ Koliko stvarno traje korizma? glas-koncila.hr. Glas Koncila. Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. ožujka 2009. (Wayback Machine)
- ↑ Shaw, Joesph: Are You Sure You’re Ready for Lent? (engl.) catholic.com. Catholic Answers. Objavljeno 6. veljače 2023. hrvatski prijevod
- ↑ "Prah si, i u prah ćeš se vratiti..." Hrvatski radio: Radio Osijek. Objavljeno 25. veljače 2020.
- ↑ a b Što obred pepeljenja znači za vjernike? hkm.hr. Hrvatska katolička mreža. Objavljeno 5. ožujka 2019.
- ↑ „Korizmeno vrijeme”, Bogoslužni prostor bl. Alojzija Stepinca, Zagreb: 2023.
Vanjske poveznice uredi
Sestrinski projekti uredi
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Korizma |
Mrežna sjedišta uredi
- www.catholicliturgy.com Crkveni dokumenti o liturgijskoj godini (engl.)
- Korizma Lectio Brevis
