Saracenijevke
Saracenijevke (lat. Sarraceniaceae nom. cons.) biljna porodica u redu vrjesolike kojemu pripada oko 50 vrsta[1] biljaka mesožderki. Porodica je dobila ime po rodu saracenija (Sarracenia), a ostala dva su helijamfora (Heliamphora) i darlingtonija (Darlingtonia)
Saracenijevke | |
---|---|
Sarracenia rubra subsp. jonesii (sin. Sarracenia jonesii) | |
Sistematika | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Tracheophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Red: | Ericales |
Porodica: | Sarraceniaceae Dumort. |
Baze podataka | |
Dva roda ove porodice, darlingtonija[2] i saracenija[3] raširene su po Sjevernoj Americi, a neke vrste su introducirane u Europu. Treći rod helijamfora raste u tropskim područjima Amazonije.[4]
Opis
urediSarraceniaceae, porodica biljaka mesožderki iz reda Ericales, porijeklom iz Sjeverne i Južne Amerike. Ove višegodišnje biljke niskog rasta poznate su po svojim modificiranim lišćem poput vrča, koje služi kao zamka za hvatanje i probavu insekata i drugog sitnog plijena. Porodica se sastoji od tri roda: Sarracenia, s oko 10 vrsta; Darlingtonia, s jednom vrstom; i Heliamphora, s oko 23 vrste. (Biljke iz porodice Nepenthaceae ograničene su na Stari svijet.)[5]
Sarraceniaceae se razlikuju od bilo koje druge biljke na zapadnoj hemisferi. Svoje uobičajeno ime dobivaju po svojim šupljim cjevastim listovima, koji mogu biti u obliku trube, vrča ili urne. Ovi listovi pasivno hvataju plijen koji biva namamljen u usta lista svojim svjetlucavim površinama ili neobičnom bojom i prozirnim mrljama. Ako kukac ili drugi organizam upadne u vrč, krute dlake usmjerene prema dolje i skliski zidovi sprječavaju ga da ispuzi natrag. Iscrpljena, životinja se na kraju utopi u tekućini na dnu vrča. Enzimi i bakterije za probavu proteina razgrađuju tijelo kukca, omogućujući biljci da apsorbira nitrate i druge korisne hranjive tvari kako bi nadopunila loše uvjete tla u svom okolišu.[5]
Pripadnici Sarraceniaceae obično nastanjuju močvare, vlažne ili pješčane livade i savane gdje su tla zasićena vodom, kisela i s nedostatkom dušika ili fosfora. Umjesto uspravne nadzemne stabljike, biljka obično ima kratak, okrugao, vodoravni rizom (podzemna stabljika) iz kojega se listovi šire prema van i prema gore. Zreli rizom, koji je dug 8-30 cm (3-12 inča), raste 10 do 30 godina, ovisno o rodu. Većina članova porodice proizvodi urod u proljeće i drugi urod u jesen. Listovi variraju u boji od žutozelene do tamnozelene prožete crvenom bojom. Listovi su jasno prilagođeni da funkcioniraju poput cvijeća u privlačenju insekata: nalik su cvjetovima u svojim upečatljivim uzorcima boja i oblika, a tijekom svog aktivnog razdoblja ljeti izlučuju nektar koji sadrži fruktozu, što je vrlo privlačno nekim kukcima. Neke vrste, uključujući “ljubičastu biljku” (S. purpurea), pronađene su sa daždevnjacima u njihovim vrčevima. Vjerojatno je da su takve slučajne žrtve privučene kukcima koje mame vrčevi i daju dodatnu hranu biljkama.[5]
Osim što imaju lišće nalik na cvjetove, svi članovi Sarraceniaceae daju cvjetove koji su upečatljivi i imaju ugodan miris. Cvjetove koji klimaju oprašuju kukci, obično pčele, i obično se nose na dugim peteljkama kako bi oprašivače držali podalje od smrtonosnih vrčeva. Latica cvijeća obično ima pet, a prašnici su brojni i obilno bacaju pelud. Plodovi su suhe kapsule koje izbacuju svoje sjemenke. Neke se vrste razmnožavaju vegetativno; kod Darlingtonije, a rjeđe kod Sarracenije, pupoljci se pojavljuju u čvorovima (zglobovima stabljike) u rizomu i rastu u nove biljke, stvarajući kolonije koje se polako šire.[5]
Izvori
uredi- ↑ Catalogue of Life: 28th March 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 8. lipnja 2020. Pristupljeno 25. svibnja 2018. journal zahtijeva
|journal=
(pomoć) - ↑ Plants of the World online Darlingtonia
- ↑ Plants of the World online Sarracenia
- ↑ Plants of the World online Heliamphora
- ↑ a b c d Britannica, pristupljeno 16. kolovoza 2023.