Siegbert Tarrasch

Siegbert Tarrasch (Wrocław, 5. ožujka 1862.München, 17. veljače 1934.), bio je jedan od najboljih šahista i najutjecajniji šahovski učitelj krajem 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Po struci je bio liječnik.

Siegbert Tarrasch
Siegbert Tarrasch
Puno ime Siegbert Tarrasch
Država Pruska, Njemačka
Rođenje 5. ožujka 1862.
Smrt 17. veljače 1934.

Rodio se je u Wrocławu, u pruskoj Šleskoj. Školu je završio 1880. te je otišao studirati medicinu u Halleu. Veći dio života je živio s obitelji u Nürnbergu u Bavarskoj te poslije u Münchenu. Imao je petero djece. Njemački prvak na "kongresima" 1889. u Wrocławu, 1892. u Dresdenu i 1894. u Leipzigu. 1908. je godine izgubio od Emanuela Laskera u dvoboju za svjetskog prvaka 1908. godine. Bio je rođenjem Židov, a prešao je na kršćanstvo 1909. godine te postao velikim domoljubnim Nijemcem koji je izgubio sina u prvom svjetskom ratu. Unatoč svemu tome, suočio se s protužidovskim ispadima u mladom razdoblju nacizma.

Bio je cijenjeni šahovski pisac. U predgovoru svoje knjige Das Schachspiel iz 1931. godine, klasika šahovske literature, napisao je navod koji se često ponavljao:

Šah, kao ljubav, kao glazba, ima moć učiniti čovjeka sretnim.

Utvrdio je tzv. "Tarraschevo pravilo", koje je objavio u Das Schachspielu na str. 57.

U čast Siegberta Tarrascha nazvana je šahovska zamka u španjolskoj partiji pod nazivom Tarrascheva zamka.

Povezani članci

uredi
Nedovršeni članak Siegbert Tarrasch koji govori o šahu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.