Slava Vojvodine Kranjske
Slava Vojvodine Kranjske (njemački: Die Ehre dess Hertzogthums Crain) enciklopedijsko je djelo koje je izdano 1689. godine u Nürnbergu. Autor enciklopedije je Janez Vajkard Valvasor. Smatra se njegovim najvećim djelom i najvažnijem znanstvenome djelu o Kranjskoj, Valvasarovoj domovini, današnjem dijelu središnje Slovenije.
Slava Vojvodine Kranjske
| |
|---|---|
.jpg) Naslovna stranica Slave Vojvodine Kranjske | |
| Naziv izvornika | Die Ehre dess Hertzogthums Crain |
| Autor | Janez Vajkard Valvasor (glavni autor), Erazem Francisci i ostali |
| Jezik | njemački |
| Vrsta djela | enciklopedija |
| Datum (godina) izdanja |
1689. |
| Broj stranica | 3532 |
Cijelo se djelo sastoji od 4 svezaka ili knjiga koja su podijeljena na 15 poglavlja ili knjiga. Djelo sveukupno ima 3532 stranica, 24 priloga i 528 bakroreza. Valvasor je predstavio Kranjsku preko nekoliko znanosti, poput povijesti, zemljopisa, topografije, medicine, etnologije, biologije, geologije, itd.
Zbog visoke cijene tiskanja, Valvasor je bio prisiljen prodati dvorac Bogenšperk i svoje rodno mjesto u Ljubljani, nakon čega se preselio u Krško gdje je jednu godine kasnije umro.
Svesci uredi
I. svezak uredi
I. svezak se sastoji od četiri knjiga.
I. knjiga uredi
Autor je Erazem Francisci. Podijeljena je na 8 poglavlja i obuhvaća 96 stranica. U njoj Francisci raspravlja o imenima naroda koje žive u Kranjskoj. također se udubio u etimologiju samoga imena Kranjske (Carnorum ili Carnutum).
II. knjiga uredi
Obuhvaća 83 poglavlja i 200 stranica. Valvasor je ovu knjigu nazvao „kratka topografija” ili „sažeta topografija”. Autor definira granice Kranjske, opisuje njenu podjelu na gornju, donji, središnji, unutarnji i istarski dio. Opisuje stanovnike Kranjske i njihove običaje, a zatim se posvećuje suočavanju s njenim pojedinim dijelovima i njihovim običajima, prehrambenim navikama, planinama, rijekama, izvorima, pećinama, dvorcima, rudnicima, itd.
III. knjiga uredi
Obuhvaća 38 poglavlja i 168 stranica. Svojevrsno je topografsko-povijesno poglavlje jer opisuje vodene mase, klimu, bolesti, biljke, rudnike, pri čemu se najviše posvećuje rudniku žive u Idriji.
IV. knjiga uredi
Obuhvaća 53 poglavlja i 168 stranica. U ovoj knjizi Valvasor opisuje fosile, životinjski i biljni svijet. Posebno se posvećuje krškome i podzemnome svijetu Kranjske, a pogotovo Notranjske.
II. svezak uredi
II. svezak se sastoji od 4 knjige.
V. knjiga uredi
Obuhvaća 16 poglavlja i 268 stranica. Autor ovo knjige je Erazem Francisci. Raspravlja o narodima koji su nastanjivali Kranjsku do dolaska Franaka. Ova knjiga poprilično je povezana s djelom Carniola antiqua et nova od Janeza Ludvika Schönlebena.
VI. knjiga uredi
Obuhvaća 11 poglavlja i 102 stranice. Ova knjiga je važna jer govori o kranjskome, tj. slovenskome jeziku. Zatim govori o nošnji, običajima pojedinih dijelova Kranjske.
VII. knjiga uredi
Obuhvaća 17 poglavlja i 120 stranica. Posvećena je vjeri i raznima vjerovanjima, od poganskih običaja, pokrštavanja, protestantizma i protureformacije u Kranjskoj, do praznovjerja, običaja i čarolija.
VIII. knjiga uredi
Za razliku od ostalih knjiga ovoga sveska, nije podijeljena na poglavlja, već na odjeljke. Obuhvaća 346 stranica. U ovoj knjizi autor opisuje svećenike, patrijarhe, biskupe, crkvene redove i župe.
III. svezak uredi
III. svezak se sastoji od 3 knjige.
IX. knjiga uredi
Obuhvaća 12 poglavlja i 122 stranice. U ovoj se knjizi opisuju zakonske i upravne regulacije zemlje, Također se opisuju kranjske plemićke obitelji i njihovi grbovi. Podrobno su predstavljeni upravitelji Kranjske.
X. knjiga uredi
Obuhvaća 30 poglavlja i 274 stranica. Ova knjiga posvećena je vladarima Kranjske. Predstavljena je politička povijest vojvoda i knezova. Prikazuje povijest od antike do 1689. godine kada je ovo djelo izdano.
XI. knjiga uredi
Obuhvaća 730 stranica čime je najopširnija knjiga. Nije podjeljena na poglavlja. Ova knjiga je doslovna topografija ili „topografija dvoraca”. Abecednim redosljedom prikazuje mjesta, trgove, dvorce, samostane i ostale znamenitosti te njihove ilustracije.
IV. svezak uredi
Sastoji se od 4 knjige.
XII. knjiga uredi
Obuhvaća 13 poglavlja i 134 stranica. u ovoj knjizi govori se o Hrvatskoj, njenim pograničnim krajevima, uključujući one koji su pali pod osmansku vlast. U ovoj s eknjizi na dalje govori o pojedinima mjestima i utvrdama Hrvatske.
XIII. knjiga uredi
Obuhvaća 6 poglavlja i 112 stranica. Ova knjiga posvećena je povijesti. U ovoj se knjizi može čitati o argonautima, Emoni, raznima vojnima pohodima, itd. Ova knjiga slična je V. knjizi.
XIV. knjiga uredi
Obuhvaća 26 poglavlja i 184 stranica. U ovome razdoblju prikazana je rimska vladavina, velika seoba naroda i razdoblje do austrijske vladavine. Podrobno su opisani vojni sukobi između domaćega stanovništva i Rimljana, konačni poraz domaćega stanovništva, pobuna rimske vojske, vladavine cara Konstantina I. Velikoga, rat Teodozija I. Velikoga protiv Gota, upadi Slavena, detaljniji opisi drugih mjesta i političkih uvjeta.
XV. knjiga uredi
Obuhvaća 34 poglavlja i 314 stranica. Sadrži ljetopise Kranjske pod austrijskom vladavinom. Na kraju knjige nalaze se još dvije neobjavljene stranice komentara i ispravke za tisak.
Kazalo uredi
Djelo Slava Vojvodine Kranjske u cjelini ne sadrži jedno zajedničko kazalo. Zbog toga je Oskar Gratzy-Wardengg naknadno napisao Repertorium zu J. W. Freiherrn von Valvasors »Die Ehre des Herzogthums Krain« (1689) – stvarno kazalo za sva četiri sveska Slava Vojvodine Kranjske koje je izašlo 1901. godine i imalo je 112 stranica.
Ostali autori uredi
Pored Janeza Vajkarda Valvasora valja od ostalih autora spomenuti Erazma Franciscija koji je Valvasoreve sastavke uređivao i oblikovao, dodao razna objašnjenja i komentare, a također je i autor prve i pete knjige.
Na radu djela pomoglo je osam pjesnika: barunica Catharina Regina von Greiffenberg, Pavao Ritter Vitezović, Franc Siezenheim, Janez Ludvik Prasch, Janez Gregor Dolničar (Thalnitscher), Janez Krstnik Petermann, Krištof Wegleiter i Johannes Gabriel Majer.
Slava Vojvodine Kranjske ukrašena je ilustracijama i zemljovidima kojima su osim Valvasora pridonijeli: Janez Koch, Johannes Wiriex, Joh. Alex. Boener, Matija Greyscher. Bakroresci su bili: Pavao Vitezović-Ritter, Andrej Trost, Peter Müngersdorff, Bartl Jernej Rambschissl, J. Atzelt, Fl. Schnabell i Erazem Francisci.[1]
Pretisci uredi
Prva dva sveska ponovno su tiskana 1877. godine, a druga dva između 1877. i 1879. godine. Urednici ovoga izdanja su Janez Krajec koji je također bio izdavač i tiskar, Josip Pfeifer. Peter Radics autor je nadodanoga teksta. Format se promijenio od prvoga izdanja, ilustracije i prilozi ne odgovaraju uvijek originalu.
Faksimil je objavila Mladinska knjiga između 1971. i 1973. godine. Urednik i autor dodatnoga teksta bio je Branko Reisp.
Izvori uredi
- ↑ Melem Hajdarović, str. 153
Literatura uredi
- Mihela Melem Hajdarović (2013.), Valvasor, Vitezović i Slava Vojvodine Kranjske, Studia lexicographica : časopis za leksikografiju i enciklopedistiku, Vol. 5 No. 2(9), 2011., str. 149–176.
