Srpanjska kriza
Srpanjska kriza (njemački: Julikrise) naziv je za diplomatsku krizu koja je trajala od 28. lipnja do 8. kolovoza 1914. godine. Diplomatska kriza uslijedila je kao posljedica atentata na austrougarskoga cara Franju Ferdinanda u Sarajevu, koji je počinio srpski terorist Gavrilo Princip, zbog čega je došlo do burnih diplomatskih i političkih reakcija između Austro-Ugarske i Kraljevine Srbije. Budući da je Kraljevina Srbija bila saveznik Ujedinjenog Kraljevstva i Ruskog Carstva, diplomatska kriza dala je Središnjim silama (Trojnom savezu) čvrste razloge za objavu rata Srbiji, zbog čega je na kraju došlo do Prvog svjetskog rata.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6d/Alianzen_in_Europa_1914.svg/220px-Alianzen_in_Europa_1914.svg.png)
Srbijanska teroristička organizacija Crna ruka izvršila je atentat kao posljedicu srbijanskih pretenzija na područje Bosne i Hercegovine, koja je nakon Berlinskog kongresa 1878. godine pripala pod upravu Austro-Ugarske Monarhije. Iako je Bosna i Hercegovina pod kratkom austrougarskom upravom ostvarila značajan znanstveni, gospodarski i kulturni napredak, Srbija je tim činom nakratko morala odgoditi planove o stvaranju Velike Srbije, zbog čega je u vlada u Beogradu, u suradnji s terorističkim plaćenicima i Srbima u Bosni i Hercegovini isplanirala napade kojima je željela zapaliti bosanskohercegovačko "bure baruta".[1]
Nakon što je diplomatska kriza eskalirala odgovorom srbijanske vlade da neće dopustiti istragu o ubojstvu cara Franje Ferdinanda, Austro-Ugarska je objavila rat Srbiji. Sljedećih dana, tzv. pojavom "domino-efekta", Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska su prvo proglasile rat Austro-Ugarskoj, nakon čega je Njemačka, kao saveznica Austro-Ugarske proglasila rat Saveznicima. Kasnije je ratni sukob prešao granice europskih utjecaja i poprimio svjetske razmjere, zbog čega su se u rat kasnije uključile Kina, Rusko Carstvo, Sjedinjene Države i Japan.[2]
Kronološki slijed događaja Srpanjske krize 1914. godine |
---|
28. lipnja: Prijestolonasljednika Austro-Ugarske Franju Ferdinanda u Sarajevu je ubio bosanski Srbin Gavrilo Princip.
6. srpnja: Austro-Ugarska dobiva suglasnost Njemačke za napad na Srbiju. 14. srpnja: austrougarski general Conrad von Hötzendorf izjavljuje da Austro-Ugarska nije spremna odmah napasti Srbiju. 23. srpnja: Austro-Ugarska isporučuje ultimatum Srbiji. 25. srpnja: Srbija odbija neke ultimatume i mobilizira vojsku (15:00 sati). 25. srpnja: 21:13 sati, Austro-Ugarska Mobilizira dio vojske protiv Srbije 28. srpnja: Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji. 29. srpnja: Rusija mobilizira dio vojske protiv Austro-Ugarske. 30. srpnja: 17:00 sati, Rusija potpuno mobilizira vojsku. 31. srpnja: 13:00 sati, Austro-Ugarska mobilizira vojsku. Njemačka predaje ultimatum Francuskoj i Rusiji. Belgija mobilizira vojsku u 19:00 sati. 1. kolovoza: Francuska mobilizira vojsku s početkom u 16:00 sati. Njemačka se mobilizira u 17:00 sati i objavljuje rat Rusiji. 3. kolovoza: Njemačka objavljuje rat Francuskoj. Italija proglašava svoju neutralnost. 4. kolovoza: Nakon njemačke invazije na Belgiju, Velika Britanija objavljuje rat Njemačkoj. |
Izvori
uredi- ↑ Matica Hrvatska Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. siječnja 2017. (Wayback Machine), Hrvatska revija, Gojko Borić: Novi pogledi na Veliki rat - Neki zapadni povjesničari o uzrocima Prvoga svjetskoga rata, br. 3, 2014. (pristupljeno 14. siječnja 2017.)
- ↑ Willmott, H.P., World War I (engl.), New York: Dorling Kindersley, 2003., str. 307, ISBN 0-7894-9627-5