Stanica (upravna jedinica)

upravna jedinica kod Kozaka

Stanica (ruski: станица, ukrajinski: станиця) predstavljala je politički i privredni centar kozačkih skupina koje su se uglavnom nalazile na jugu Ruskoga Carstva. Stanice su imale status ruralnih općina i u njihovome sastavu nalazilo se jedno ili više kozačih naselja. U sastavu stanica nalazili su se ne samo središnji dijelovi naselja već i sva okolna zemljišta koja su pripadala kozačkima obiteljima. Stanicama su upravljali izabrani kozački atamani koje su birani od kozačkih obitelji, a svo zemljište koje se nalazilo u granicama jedne stanice bilo je u zajedničkome vlasništvu svih kozačkih obitelji koje su tu živjele. Sličan demokratski sustav raspodjele vlasti i dobara postojao je još samo na području Novgorodske Republike tijekom srednjega vijeka. „Sistem stanica” je doživio potpuni kolaps nakon Ruske revolucije za kojom je uslijedila opća kolektivizacija.

Dijelovi Ruske Federacije u kojima stanice postoje kao naseljena mjesta.

Stanice su imale status vojnih naselja i svaka stanica bila je u obavezi da u kozačke vojne odrede u zavisnosti od potrebe pošalje jedan eskadron vojnika (od 65 do 75 vojnika). Kuće u stanicama bile su glavnom izgrađene od drva, a u središtu svake stanice nalazila se pravoslavna crkva, škola i tržnica (majdan, ruski i ukrajinski: майдан). Kako su radno sposobni muškarci u stanicama bili predodređeni za vojnu službu, najveći dio privrednih aktivnosti u njima obavljale su žene. Unutar svake stanice obično se nalazio mlin, a na rubovima i groblje. Stanice su nerijetko bile okružene i drvenima bedemima koji su ih štitili od neprijateljskih napada. Ataman koji je upravljao stanicom ravnopravno je dijelio zemlju kozačkima obiteljima koje su tu živjele, a sve najvažnije odluke koje su se ticale svih stanovnika stanice donosile su se uz sudjelovanje svih punoljetnih muškaraca, odnosno predstavnika svih obitelji.

Stanica kao tip ruralnog naseljenoga mjesta održala se i do današnjih dana u južnim dijelovima RusijeAdigeja, Čečenija, Dagestan, Ingušetija, Kabardino-Balkarija, Karačajevo-Čerkezija, Krasnodarski kraj, Rostovska oblast, Sjeverna Osetija-Alanija, Stavropoljski kraj i Volgogradska oblast.

Po broju stanovnika stanice često premašuju i manje gradove, tako da su danas najveće stanice u Rusiji Kanevskaja (44.000) i Lenjingradskaja (37.000) ujedno i najveća seoska naselja u zemlji.