Otvori glavni izbornik

Stari grad (Sinj)

Pogled sa Starog grada na jugoistok grada Sinja

Stari grad poznato još i kao Sinjski grad su ostaci srednjovjekovne tvrđave na prirodnom uzvišenju ponad grada Sinja.

PovijestUredi

Stari grad je prema istraživanju dr. Tonćija Miloševića 1980-ih [1] otkrio tragove ljudskog obitavanja na ovom području starosti preko 5000 godina. Najstariji pronalasci obitavanja ljudi na području grada sežu u bakreno doba (2500 - 1900 godina pr. Kr.), dok neprekinutu naseljenost na području grada se može pratiti od kasnog brončanog doba (1200 - 800 godina pr. Kr.).

U rimsko doba, na južnim padinama brda na kojem se nalazi Stari grad postojalo je domorodačko naselje delmatskih Osinijata. Kasnije naziv Osinium antički naziv Sinja, postaje izvor prema kojem grad Sinj dobiva srednjovjekovne nazive Fsini, Zyn, Syn, Syngh, Sfinga, Wssy,... a prema njima i današnji naziv Sinj.

Za vrijeme 6. stoljeća i na početku 7. stoljeća, na sinjskom Gradu je bizantska utvrda naziva Asinio, dok se u njegovu podnožju nalazi nekoliko većih stambenih objekata i ranokršćanskih crkava.

U srednjovjekovnim ispravama spominjanje Sinja to jest Starog grada prvi je put u jednoj darovnici iz 1341. godine kao castrum Fsini ili Frini, a nakon toga i 1345. godine kao castrum regale Zyn. Tada ga je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik I. daruje razbaštinjenom kninskom knezu Ivanu Nelipčiću, nakon čega ova hrvatska velikaška porodica u Sinju urvrđuje svoje stalno sjedište. U drugoj polovici 14. stoljeća i u prvim desetljećima 15. stoljeća, s gospodarskim osloncem na cetinsku kneževinu, Nelipčići ponovno postaju jedna od najutjecajnijih i najuglednijih hrvatskih velikaških porodica. Nelipčiće u Sinju na kratko vrijeme nasljeđuju Frankopani 1435. godine, a potom hrvatski banovi Talovci do 1453. godine.

Od polovice 15. stoljeća Osmanlije pokušavaju osvojiti Sinj u čemu konačno i uspijevaju 1516. godine. Iz osmanlijskog gospodarstva Sinj je izbavila vojna Mletačke Republike 1698. godine.

Nakon katastrofalnih događaja najprije potresa 1709. godine, navale turaka i povijesnog događaja obrane Grada 1715., ponovnih potresa 1768., 1796. te opetovanih napada turaka na Grad, zidine grada su popustile i s vremenom se počele urušavati. U tom razdoblju stanovništvo koje je živjelo u tvrđavi prestankom opasnosti od napada turaka polako iseljava i nastanjuje Podvaroš, naselje tik ispod samih zidina Starog grada. Dio urušenog materijala od kojeg je tvrđava građena koriste za izgradnju obiteljskih kuća i drugih potrebitih građevina.

Tvrđava je dugi niz godina bila ostavljena na milost i nemilost sila prirode, u njenom podnožju a i unutar zidina zasađena je planski borovina iliti šuma bora, čempresa i smreke a samoniklo je na njenim padinama i više vrsta druge vegetacije, kao što su akacije, grabovina, hrastovina,...

Tijekom Domovinskog rata dok su gradska naselja Sinja bila izložena topničkim napadima pobunjenih Srba, četnika i JNA, na tvrđavu Stari grad je palo i eksplodirao popriličan broj topničkih eksplozivnih mina koje su uništavale ionako već porušene zidine Starog grada te vegetaciju na uglavnom sjevernim i sjeverozapadnim padinama brda na kojem se nalazi Stari grad. Zbog svog položaja u odnosu na smjer iz kojeg je vršeno topničko napadanje na grad i količine topničkog streljiva koje je završilo na zidinama i padinama Starog grada, može se reći da je Stari grad zaštitio svojim položajem gradsku bolnicu, elektro distribucijski centar HEP-a, vojarnu i centar za obuku i odgoj vojaka Ban Petar Berislavić, te gusto naseljen dio grada Sinja na njegovim južnim obroncima.

Nakon opsežnih istraživačkih radova i snimanja stanja na terenu, 2004. godine je započela obnova i sanacija zidina tvrđave Stari grad. 2015. godine je planiran završetak radova na obnavljanju zidina tvrđave za proslavu tristote godišnjice obrane grada Sinja od turaka.[2]

Crkve i vjerska obilježjaUredi

U središtu same tvrđave nalazila se crkva svetog Mihovila, s oltarom svete Barbare i na taj oltar su franjevci koji su pobjegli od turaka iz Rame položili neprocjenjivu i čudotvornu sliku Gospe od Milosti. 1715. godine po predanju Gospa je zaštitila grad od daleko brojnije i nadmoćnije turske vojske. Zbog toga je slika Gospe okrunjena zlatnom krunom i ukrašena darovima naroda Cetinske krajine te je narod zove Čudotvorna Gospa Sinjska. Zagovorom fra Pavla Vučkovića ispod tvrđave je 1699. godine započeta a 1712. godine završena gradnja crkve svete Marije.

Danas na samom vrhu brda Starog grada dominira crkva sagrađena 1887. godine na dvjestotu obljetnicu dolaska cetinskog puka iz Rame. Crkva točnije svojim dimenzijama je crkvica u slavu Gospe Sinjske, simbol zavjeta, saveza i odanosti naroda Cetinske krajine prema svojoj svetici zaštitnici.

Uz samu crkvicu na vrhu Starog grada od 2008. godine nalazi se brončani kip Gospe Sinjske, djelo akademskog kipara Josipa Marinovića.

2004. godine od podnožja brda do same crkve na vrhu započeto je uređivanje Križnog puta s 14 postaja, na kojima će skulpture izraditi eminentni hrvatski kipari. Do 2012. postavljeno je pet skulptura Križnog puta.[3]

MačkuleUredi

U dane Alke to jest dane održavanja alkarkih svečanosti sa zidina Starog grada odjekuju zvuci mačkula, primitivnih imitacija topova mužara.[4]

ZanimljivostiUredi

Na području grada Sinja osim Starog grada postoji još samo jedna utvrda, Kamičak i to u samom središtu grada, sagrađena 1712. godine, na kojoj se nalazi kula sa satom.

Vidi jošUredi

IzvoriUredi