Otvori glavni izbornik

Talovci (lat. de Thallowcz, mađ. Tallóczi), hrvatska velikaška obitelj, vjerojatno podrijetlom s otoka Korčule. Vrhunac moći doživjeli su za vrijeme vladavine hrvatsko-ugarskih kraljeva Žigmunda Luksemburškog (1385.-1437.) i Alberta II. Habsburškog (1438.-1439.). Prezime su dobili 1434. kada su od kralja dobili posjed Topolovac u Podravini.[1]

Sadržaj

Povijest obiteljiUredi

Nije sa sigurnošću utvrđeno odakle su podrijetlom, ni kako se obitelj ranije nazivala, no pretpostavlja se da su podrijetlom s otoka Korčule, odakle su prešli u Dubrovnik, gdje su zadobili dubrovačko građanstvo. Ugled obitelji stvorili su braća, slavonski ban Matko († 1445.), vranski prior Ivan († 1445.), severinski ban Franko († 1448.) i hrvatsko-dalmatinski ban Petar († 1453.).[2]

Braća Talovac stekla su svoje posjede u Kraljevini Hrvatskoj 1436. godine kao kraljevu naknadu zbog sudjelovanja u borbi protiv hrvatskog bana Ivana V. Frankapana, baštinika posjeda izumrle obitelji Nelipčića Cetinskih. Kralj Žigmund dodijelio im je naslov cetinskih knezova i dotadašnju baštinu Nelipčića, među kojima gradove Knin, Sinj, Klis i Omiš. Na temelju vjernosti braća su od kralja dobila i posjede na sjeveru u Kraljevini Slavoniji, poimenice Topolovicu (tadašnji Tallowcz, Tallocz) nedaleko od Virovitice po kojoj su nazvani te grad Đurđevac, Srebrenik i Brčko u Usori.[3]

Ivan Talovac postao je vranski prior 1439. godine, a osobito se istaknuo 1440. godine u obrani Beograda koji je bio pod višemjesečnom opsadom od strane osmanske vojske pod vodstvom sultana Murata II.. Poginuo je 1445. godine u sukobu s knezovima Celjskim.[4] Franko je za vladavine kralja Žigmunda obnašao dužnost severinskog bana i također se istaknuo u obrani kraljevstva. Sudjelovao je u bitki kod Varne 1444. godine, a poginuo je u drugoj bitki na Kosovu 1448. godine.

Nakon smrti hrvatsko-dalmatinskog bana Petra Talovca 1453. godine počelo je naglo slabljenje obitelji. Petrova udovica Jadviga nije mogla obraniti baštinu Talovaca na jugu Hrvatske, a njeni sinovi Ivaniš i Stjepan bili su još maloljetni da bi preuzeli kontrolu nad obiteljskim posjedima. Frankovi sinovi Nikola (Mikluš), Vladislav (Lacko), Matko i Franjo (Ferenc) i kći Anka bili su također maloljetni i time nesposobni da se obrane od presezanja kneza Ulrika II. Celjskog, hercega Stjepana Vukčića, Ladislava Hunjadija i Mlečana.[5]

Petrovi i Frankovi potomci iselili su se u Slavoniju.[6] Godine 1495. Petrov sin Ivaniš i unuk Gabrijel dobili su svoj dio imetka Topolovac, kao i dio posjeda Orljavac u Požeškoj županiji. Frankov unuk, Juraj bio je nakon Mohačke bitke 1527. godine imenovan zapovjednikom županije Valkó, a njegov sin Baltazar kapetanom u Gornjoj Ugarskoj.[7]

BilješkeUredi

  1. Talovci - Proleksis enciklopedija
  2. Talovci - Hrvatska enciklopedija
  3. Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
  4. Talovci - Hrvatska enciklopedija
  5. Talovci - cetinski i kniški knezovi - idoconline.info
  6. Talovci - Proleksis enciklopedija
  7. Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, str. 188.-189.

LiteraturaUredi

  • Pálosfalvi, Tamás, Die Familie Tallóci im Mittelalter, Der Aufstieg der Abkömmlinge einer Ragusaer Handelsfamilie im mittelalterlichen Ungarn, u Lajos Thallóczy, Historičar i političar, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Mađarska akademija nauka institut za istoriju, Sarajevo Budimpešta, 2010.

Vanjske povezniceUredi