Stjepan Tomaš Kotromanić
»Stjepan Tomaš« preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Stjepan Tomaš (razdvojba).Stjepan Tomaš Kotromanić, poznat i kao Stipan Tomaš Ostojić (1411. – 1461.), prvi legalni bosanski kralj od 1444. do 1461. godine,[1] jer je papa tek 1445. godine priznao kraljevsku titulu bosanskom vladaru koju su do tada samoproglašeno nosili. Iz vladarske je kuće Kotromanića.
| Stjepan Tomaš | |
|---|---|
 | |
| kralj Stjepan Tomaš | |
| Bosanski kralj | |
| Vladavina | 1443. – 1461. |
| Prethodnik | Tvrtko II. |
| Nasljednik | Stjepan Tomašević |
| Supruge | Vojača Katarina Kosača-Kotromanić |
| Djeca | Stjepan Tomašević Žigmund Tomašević Katarina Tomašević |
| Dinastija | Kotromanići |
| Otac | Stjepan Ostoja |
| Rođenje | oko 1411. |
| Smrt | 10. srpnja 1461. |
| Pokop | Bobovačka kapela |
| Vjera | krstjanin, a od 1445. katolik |
ŽivotopisUredi
Stjepan Tomaš je nezakoniti sin kralja i bana Stjepana Ostoje, a na prijestolje dolazi 1443. godine, nakon smrti kralja Tvrtka II. U povelji od 3. rujna 1444. godine zove se Stipan Tomaš, božjom milošću kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Homsci zemlji, Dalmaciji, Hervatom, Donjim krajem, Zapadnim stranam k tomu.
U mladosti je bio krstjanin, kao i dio lokalnog plemstva, dok je kasnije – navodno na nagovor hvarskog biskupa Tome – prihvatio katoličku vjeru. S dozvolom pape Eugena IV. od 29. svibnja 1445. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji ostalim plemićima. Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom Stjepanom Vukčićem, koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata Radivoja, inače osmanskog kandidata.
Godine 1446. izmirio se s vojvodom Kosačom i oženio njegovu kći, Katarinu, koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća 26. svibnja 1446. godine u Milodražu kod Fojnice. Ovim brakom kralj Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčiću Kosači moćnog saveznika u ratu protiv Osmanlija. Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se franjevci. Sam papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve: crkvu Presvetog Trojstva u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u Jajcu, crkvu Sv. Tome u Vranduku, kao i najveću započetu crkvu u gradu Bobovcu 1461. godine. U braku s kraljem Stjepanom Tomašom, kraljica Katarina je rodila troje djece: Žigmunda, kćer Katarinu i još jednog po imenu nepoznatog sina, dok je kralj s bivšom suprugom Vojačom imao i starijeg sina Stjepana Tomaševića.
Već 1447. opet je u sukobu sa Stjepanom Vukčićem koji je 1448. uzeo naslov hercega od svetog Save, čime je želio naglasiti svoju nezavisnost od bosanskog bana. Tomaš se 1449. godine, pred osmanskim nadiranjem u Bosnu, veže uz hrvatsko-ugarskog kralja i pristaje na odlučniji progon Crkve bosanske.[2] Stjepan Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke Une u sukobu s hrvatskim banom Pavlom Špirančićem,[3] a zatim pokopan u Jajcu). Nakon njegove smrti, na vlast u Bosni dolazi Stjepan Tomašević, Tomašev sin iz prvog braka s Vojačom, koji nasljeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom i majkom i ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u Kraljevoj Sutjesci te na Bobovcu.
IzvoriUredi
- ↑ Stjepan Tomaš | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 17. prosinca 2020.
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. XVIII, str. 318.
- ↑ Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 383.
Vanjske povezniceUredi
| Prethodnik: | Bosanski kralj 1443. – 1461. |
Nasljednik: |
| Tvrtko II. | Stjepan Tomašević |