Vranski priorat

Vranski priorat (lat. Prioratus Auranae, mađarski Vránai perjelség) je bilo područje pod upravom vitezova templara i ivanovaca na području Hrvatske i Ugarske.[1]

Osnovni podatci

uredi

Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).

U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu (drugi naziv za templare - božjaci), Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.

Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova.[2]

U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i Ivan Tomko Mrnavić u svom drugom djelu, „Discorso del Priorato della Wrana“, napisanom 1609., a objavljenom u redakciji Luke Jelića tek 1906. godine.[3][4]

Vranski priori

uredi
  • Petar Cornuti (1335.1348.)
  • Monialis (1347.1348.)
  • Baudon Cornuti (1349. – 1374.)
  • Arnold (1367.)
  • Ivan od Riparia (1374.)
  • Raimond Bellmonte (1374.–1381.)
  • Ivan Paližna (1379.–1383.)
  • Dominus Petrus (1381.)
  • Raimond Bellmonte (1384.)
  • Ivan od Hedervara (1385.)
  • Ranforsatus od Castellana (1385.)
  • Gerard Cornuti (1386.)
  • Ivan Paližna (1386./87.–1391.)
  • Albert od Lučenca (1387.–1388.)[5]

Izvori

uredi
  1. Borić 2020, str. 12.
  2. Vjesnik[neaktivna poveznica] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.
  3. Tomko Mrnavić, Ivan. 1906 (1609). Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306. Sarajevo Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć); |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  4. Tvrtković, Tamara. 2008. Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, Šibenik.
  5. Borić 2020, str. 23.

Literatura

uredi

Članci

uredi

Vanjske poveznice

uredi