Sušac
Sušac (na domaćem čakavskom narječju hrvatskog jezika: Šujac) je hrvatski otok na pučini središnjeg Jadrana, 23 km zapadno od otoka Lastova i jugoistočno od Visa. Otok je smješten na povijesno važnom plovnom putu koji je povezivao Dalmaciju s Italijom preko poluotoka Monte Gargano.[2]
| Sušac | |
|---|---|
| Otok | |
 | |
 | |
| Položaj | |
| Koordinate | 42°45′00″N 16°29′00″E / 42.75000°N 16.48333°E |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Otočje | Lastovski arhipelag |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 4,03[1] km2 |
| Duljina obale | 16,380[1] km |
| Stanovništvo | |
| Glavno naselje | samo svjetionik |
| Broj stanovnika | posada svjetionika |
  Sušac Sušac na zemljovidu Splitsko-dalmatinske županije  | |
Otočni greben je izdužen smjerom sjeveroistok-jugozapad. Nad jugozapadnim rtom Kanula je svjetionik, najsjevernija točka otoka je rt Nažene, a najistočnija rt Lastovac. Na sjeveroistoku je najviši vrh Veli Gark, 243 m. Sjeverozapadne obale su strme klisuraste, a jugoistočne niže s nekoliko pješčanih uvala. Otok je dio Parka prirode Lastovsko otočje[3]
U prapovijesti je otok bio naseljen Ilirima, a u antičko doba imao je fortifikacijsku ulogu. U srednjem vijeku tu je bilo središte benediktinaca koji su u 12. st. podigli crkvu i samostan posvećene svetom Nikoli.[4] Jugoistočno od ruševina te crkve nalazi se gotička crkva iznad čijih se vrata nalazi kip svetog Vlaha (Blaža). Od 15. st. na Sušcu su bila dva mala sezonska ribarska naselja s barakama za soljenje ribe. Te su naseobine rabili ribari s Lastova, Visa i Korčule.
O dugotrajnoj naseljenosti otoka i važnoj ulozi koju je imao na tom putu, svjedoče bogati arheološki nalazi od prapovijesti do razvijenog srednjeg vijeka.[2]
Flora i fauna uredi
Sredozemne tvrdolisne makije rastu samo na najvišem grebenu Sušca i na sjevernim strminama. Na toplijim južnim padinama i uz obale su naprotiv drugačije ljetopadne šikare subtropskog tipa restinga kao i na susjednom otoku Palagruža, koje su samo zimi zelene a ljeti gole bez lišća. Takav raspored vegetacije u malom je sličan biljnom pokrovu na većim prostorima Izraela, južne Španjolske i sjeverne Afrike.
Na obalnim stijenama Sušca raste posebni otočni endem sušačka kupusina, Brassica cazzae.
Staro antičko ime tog otoka bilo je Choasa, a srednjovjekovno mletačko je Cazza. Hrvatski oblik imena za ovaj otok u srednjovjekovnim izvorima je Susciaç.[5] Jedini stalni stanovnici Sušca su posada svjetionika, a povremeno tu još dolaze ribari, proljetni pčelari i ljetni turisti.
Otok je bio naseljen još u pretpovijesno doba. Otkriveno je da su ga pretpovijesni pomorci koristili na svojim putovima u početnoj i srednjoj fazi mlađeg kamenog doba.
U starorimsko doba, otok bilježi naseljenost i gospodarsku aktivnost.
Konstantin Porfirogenet za ovaj otok naveo da kao ni Vis ni Lastovo nije u vlasti Neretvanske kneževine, iz čega se da zaključiti da je onda pripadao ranosrednjovjekovnom Hrvatskom Kraljevstvu.
Spominju ga i kasniji srednjovjekovni izvori (Lastovski statut iz 1310...) i putopisci (J. Luccari 1605....). Čest je slučaj da navode da Sušac pripada Lastovu, odnosno lastovski propisi se odnose i na Sušac.[5]
Stanovništvo uredi
Sušac kroz povijest nikad nije imao više od 24 stanovnika, a prema popisu stanovništva iz 2001. godine otok je bio nenaseljen.[6]
| broj stanovnika | 17 | 6 | 24 | 10 | 6 | 8 | 7 | ||||||||
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. |
Zanimljivosti uredi
U popularnoj glazbi su splitski glazbenici, skupina Daleka obala ovjekovječila ovaj otok u pjesmi Sušac blues. Ista je pjesma bila na programu Splitskog festivala 1991., koji se nije nikad održao zbog Domovinskog rata.
Vanjske poveznice uredi
- Slobodna Dalmacija Podlistak: Vela spila iznad Vele Luke na Korčuli
Izvori uredi
- ↑ a b Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, sv. 9, br. 1, 5-32.
- ↑ a b Povijesna cjelina otoka Sušca Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske
- ↑ Lastovsko otočje, pristupljeno 6. lipnja 2020.
- ↑ "Hrvatski Jadran", str. 217., MASMEDIA
- ↑ a b Slobodna Dalmacija Podlistak: Dinko Radić: Otok Sušac - Nerejevo posljednje utočište
- ↑ DZS - Popis stanovništva 2001. godine
Vanjske poveznice uredi
- Jeste li ikad posjetili Sušac? Dalmacija danas. 10. kolovoza 2020.