Subotičko-horgoška pješčara

Subotičko-horgoška pješčara je pješčara u autonomnoj pokrajini Vojvodini.

Pješčara 13. lipnja 2015.

ImeUredi

Ime je dobila po Subotici i Horgošu.

ZemljopisUredi

Nalazi se na sjevernom dijelu vojvođanskog dijela Bačke. Predstavlja najjužniji dio velike pješčane površine koja se prostire između rijeka Dunava na zapadu i Tise na istoku te Budimpešte na sjeveru i sjevernog dijela vojvođanskog dijela Bačke.

Valovite je površine, a prosječne je visine od 117-134 m nadmorske visine. Površine je 25.000 ha. Bogata je površinskim i podzemnim vodama. [1].

Ova pješčara se dijeli na dva dijela: Subotičku šumu i Selevenjske pustare.

Upravna organizacijaUredi

Nalazi se na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, uz državnu granicu sa Mađarskom. Prostire se na području grada Subotice te naselja Bačkih Vinograda, Hajdukova, Horgoša, Male Pijace, Kanjiže, Kelebije, Palića i Tavankuta.

 
Položaj na zemljovidu
Zeleno: pješčara
Crveno:Subotičko-horgoška pješčara
Smeđe: prapor

PovijestUredi

Svojevremeno su Subotičko-horgoška pješčara i Deliblatska pješčara bile dvije najveće pješčane pustinje u Europi, no to se izmijenilo nakon što ih se 1800-ih počelo pošumljavati bagremom.

Subotičko-horgošku pješčaru se počelo sustavno pošumljavati 3. travnja 1768. da bi se spriječilo štetno djelovanje eolske erozije (t.zv. pijeska vijavca) na Suboticu i Subotičane[2].

Uspjeh pošumljenosti Subotičko-horgoška pješčara može zahvaliti i velikom bogatstvu površinskih i podzemnih voda, koje su pridonijele velikoj razlici u biljnom i životinjskom svijetu i prije svega razvijenosti biljnog pokrova[3].

FloraUredi

Na pješčari raste 515 vrsta vaskularnih biljaka. Endemične su Bulbocodium versicolor, kserotermni relikt, Diantus serotinus, panonski endem, a nedavno nađena Iris arenaria i Epipactis atrorubens subsp. borbasii jedino rastu u Vojvodini. Od biljaka na Crvenoj knjizi flore Srbije su Alkana tinctoria, Colchicum arenarium, Vinca herbacea i neke orhideje prisutne ovdje. Močvarne vrste kao Iris sibirica, I. spuria, Dactylorrhiza incarnata, Dianthus superbus, Veratrum album subsp. album f. semilobelianum spadaju u istu kategoriju i Vojvodina im je jedino stanište. 20 je skupina biljaka u Subotičko-horgoškoj pješčari. Fragmenti Quercetum roboris samo su ostatci bivših hrastovih šuma. [3]

GospodarstvoUredi

Danas područje Subotičko-horgoške pješčare najvećim dijelom nije predjel slobodnog rasta divljeg raslinja, nego je većina biljnog svijeta posljedica ljudskog utjecaja odnosno planskog sađenja. Tako su na tom prostoru glavne grane voćarstvo i vinogradarstvo. Posađene su i šume, a postoje i rekreativne zone. Ipak, u zaštićenijem području ne smiju niti posjetitelji dolaziti osim ako ne ispune posebne uvjete. Od vinove loze uzgajane u vinogradima po Subotičkoj pješčari se prave vina rajnski i talijanski rizling, pinot gris, sauvignon blanc, pinot blanc i chardonnay.

Krajem 1960-ih je Subotičko-horgoška pješčara bila prva u SFRJ po broju proizvodnih stabala marelice[1], a uzgajaju se i jabuke, kruške, breskve, višnje, a raste i uzgajanje šljiva. Prostor se koristi i za lovstvo, a dopušteno je loviti srneću divljač, zečeve te fazanke (fazane, prepelice i grlice).

Kopani bunari duboki su od 8 do 60 metara. U depresijama podzemne vode gotovo izbivaju na površinu. Potok Kereš je jedina površina voda tekućica. Donedavno davao je dovoljno vode da su mogli raditi mlinovi.[3]

ZaštitaUredi

Od 1982. je pod zaštitom države kao regionalni park. Prvotno je zaštićeno 4430,65 ha šumskih ekosustava i međuzona od 4928 ha, u koju je ušao potok Kereš sa tresetištima. Subotičko-horgoška pješčara dvije su cjeline, Subotička šuma i Selevenjske pustare. U velikim depresijama nalaze se Kelebijsko jezero i jezero Bukvaš koje rastućom stopom gube vodu.[3].

Zaštićeno područje danas zauzima površinu od 6637,35 ha, a u statusu je predjela izuzetnih odlika.

Područje pješčare nije istog stupnja zaštićenosti, nego je podijeljeno na dva predjela koja uživaju različitu zaštitu.

Spada u II. zonu zaštićenog privrednog dobra (područje s režimom zaštite 2. stupnja) te na tom području nije dopuštena sječa šuma[4] posebice autohtonog hrasta lužnjaka i inih autohtonih vrsta. Nadalje nije dopušteno dirati rijetke biljke i životinje, pošumljavati travnate površine, graditi ribnjake, loviti ribu u gospodarske svrhe, rabiti mineralna gnjojiva i ina kemijska sredstva, ne dopušta se košenje trave mehanizacijom niti napasati stoku. Na pješčare se ne smije ništa graditi ako bi narušilo geomorfološke odlike područja, ne smiju zadirati u tok vodotoka Kireš niti da na bilo koji način pokušaju prenamijeniti zemljište.

Ovo područje karaktera šumo-stepe je od 2003. zaštićeno kao predio izuzetnih odlika i svrstano u II. kategoriju zaštite, kao zaštićeno dobro od nacionalnog značaja. Zaštitom je obuhvaćena površina od 5370 hektara + 2773 hektara zaštitne zone.[5]

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 (srp.) Acta Horticulturae 11 Suzbijanje bolesti i štetočina kajsije na Subotičko-horgoškoj peščari
  2. Radio-Subotica: Na današnji dan, 3. travnja 2010., (priredio: Lazar Merković)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 (njem.), (engl.) Umweltbundsamt Branislava Butorac: SPECIFICS OF FLORISTIC AND VEGETATIONAL DIVERSITY OF THE SANDY HABITATS IN VOJVODINA u : Naturschutz in pannonischen Raum - Sanddünen als Lebensraum: Specifis of floristic and vegetational diversity of the sandy habitats in Vojvodina, str. 32-33  (PDF)
  4. (srp.) Vijesti
  5. (srp.) visitsubotica.rs/okolina/suboticka-pescara Subotička peščara . Visit Subotica. nedatirano. . Pristupljeno 24. rujna 2020.

Vanjske povezniceUredi

Koordinate: 46°07′05″N 19°48′16″E / 46.117919°N 19.804444°E / 46.117919; 19.804444