Deliblatska pješčara

Deliblatska pješčara, jedinstvena u Europi, nalazi se u sjeveroistočnom dijelu Srbije, u južnom Banatu. Ovo prostrano područje površine od oko 380 km², čije su glavne pješčane mase elipsoidnog oblika okružene plodnim poljoprivrednim površinama, proteže se između Dunava i padina Karpata.

Pješčara predstavlja geomorfološki i ekološko biogeografski fenomen ne samo Panonske nizine, već i čitave Europe. Deliblatska pješčara je prekrivena dinama žute i sive boje pijeska s maksimalnim visinama od oko 200 metara nadmorske visine (Pluc - 192 m; Crni vrh - 189 m) koje se protežu u ravni jugoistok-sjeverozapad. Fizikalna svojstva pijeska i zemlje su djelo posebne hidrologije i mezo-klime. Nema površinskih vodotokova i jedini hidrološki izvori su bunari i bušotine (tridesetak njih), s oko 100 - 400 metara dubine, i tri prirodna blatna izvora u manje depresije u jugoistočnom dijelu. Mase vjetrom nanesenih pješčanih sipina, što je nekad bila „Europska Sahara”, danas su uglavnom vezanz za tlo vegetacijom, koju je planski oblikovao čovjek tijekom posljednjih 170 godina.^[1]

Deliblatska pješčara je otok stepe i šumo-stepe, koje odlikuje izvorni mozaik travnih, žbunjastih i šumskih staništa (oko 16.000 ha). Bogatstvo flore ovog područja se ogleda u postojanju oko 900 vrsta viših biljaka, od kojih su mnoge relikti i rariteti, kao i vrste koje su u svom rasprostranjenju ograničene na Panonsku nizinu. Jedino se ovdje, u odnosu na čitav prostor Srbije nalaze: banatski božur, stepski božur, pančićev pelen, šerpet i Degenova kockavica. Svoje stanište ovde je „pronašlo” i 20 vrsta orhideja.

Ovaj spomenik povijesti prirode Panonske nizine jedno je od rijetkih staništa za mnoge specifične vrste flore i faune, koje u europskim i svjetskim razmjerima predstavljaju prirodne rijetkosti. Zbog prisustva velikog broja vrsta ptica, od kojih su mnoge rijetke i ugrožene, ovo područje je uvršteno u najznačajnija staništa ptica u Europi - IBA područje. Iz grupe grabljivica, koje su najugroženije ptice, zastupljene su vrste kao što su: stepski sokol, kraljevski orao i orao kliktaš. Njihovo pojavljivanje uvjetovano je pašnjačkim površinama i prisustvom tekunice, koja predstavlja osnov njihove ishrane. Od stanovnika životinjskog carstva pješčare, vrijedno je spomenuti: vuka, jelena, srne i divlje svinje.

Prirodne karakteristike i jedinstvenost ovog kraja čine ga pogodnim za rekreaciju, lov i ribolov, nautički turizam, a prije svega ekološki turuzam. U cilju zaštite ovog područja, Deliblatska peščara je proglašena specijalnim prirodnim rezervatom.

Dana 18. ožujka 2002. godine Republika Srbija je nominirala Deliblatsku pješčaru za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.^[1]