Suhoj Su-25

Suhoj Su-25 (NATO-ov naziv: Frogfoot) je zrakoplov namjenjen za blisku podršku, jurišne zadatke, te za protutenkovsku borbu. Ovaj se zrakoplov nalazi u aktivnoj službi u Rusiji, kao i u drugim zemljama koje su pripadale istočnom bloku, ili su nastale raspadom SSSR-a.

Su-25 "Frogfoot"
Su-25.jpg
Opći podaci
Tip Avion za blisku podršku
Proizvođač Suhoj
Probni let 22. veljače 1975.
Uveden u uporabu 1978.
Status Aktivan
Prvotni korisnik SSSR
Rusija, Bjelorusija, Ukrajina
Broj primjeraka ~1024
Pojedinačna cijena 11 mil. $
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Su-25 je nastao na temelju istraživanja Suhoja u kasnim 1960-ima zbog potrebe za vojnim zrakoplovom koji bi imao ulogu jurišnika. Prvi prototip je poletio 22. veljače 1975.

RazvojUredi

Na početku 1968. sovjetsko ministarstvo brane shvaća da postojeći zrakoplovi i novi u razvoju ne zadovoljavaju zahtjeve novog oklopljenog jurišnika. Gledajući na primjerima iz Drugog svjetskog rata i lokalnih ratova, dizajner su uvidjeli da svi tadašnji zrakoplovi su prebrzi (pilot izgubi metu iz vida) ili imaju premalo oklopa oko kokpita i vitalnih dijelova zrakoplova.

U ožujku 1969. sovjetsko zrakoplovstvo objavilo je natječaj za dizajn novog zrakoplova, a natjecali su se: Iljušin, Jakovljev, Mikojan i Suhoj. Zadaća dizajniranja novog aviona zadana je Pavelu Suhoju, a serijska proizvodnja započinje 1978. u tvornici Tbiliskij aviazavod u Gruziji.

U proljeće 1980. dva prototipa su poslana na 50-to dnevna testiranja u Afganistan, gdje su u tom razdoblju izvršili oko 100 borbenih letova. Zapovjednici su hvalili zrakoplov, posebno njegovu odličnu mogućnost manevriranja prilikom približavanja cilju u uskim klancima i planinama. Zapadni novinari koji su u to vrijeme pratili mudžahedine su uspjeli slikati novi zrakoplov te je uskoro dobio NATO-ov naziv Frogfoot.

DizajnUredi

Su-25 ima dva spremnika za gorivo u trupu te po jedan u svakom krilu, što mu daje unutarnji kapacitet goriva od 3660 litara, no nema mogućnost nadolijevanja goriva u zraku. Ispod svakog krila se nalazi pet podvjesnih točaka za spajanje naoružanja, a na rubnom nosaču može ponijeti i rakete zrak-zrak za samoobranu. Dva spojišta na krilima koja se nalaze najbliže trupu zrakoplova su pojačana i uglavnom su namijenjena nošenju vanjskih spremnika za gorivo, no najčešće se koriste samo dva spremnika zapremnine 1150 litara svaki.

Zrakoplov nosi 250 komada streljiva za 30 mm top, a vanjsko naoružanje uglavnom čini višenamjenska bomba FAB, raspršavajuća bomba RBK te navođena raketna zrna kalibra 57 mm. U iznimnim slučajevima na vrhovima krila može nositi dvije rakete zrak-zrak kratkog dometa (R-60M) te pametne laserski navođene bombe.

 
Nosni dio

Ima normalni aerodinamički dizajn s krilima na vrhu trupa ("na ramenima"). U izradi se koristilo više različitih metala: 60% aluminij, 19% čelik, 13.5 titanij, 2% magnezijeve legure i 5,5 % ostalih materijala.

Pilotska kabinaUredi

Pilot sjedi na sjedalima za katapultiranje Zvjezda K-36. Pilotska kabina je okružena čeličnim pločama koje imaju ulogu zaštite pilota. Standardno, odmah iza pilota nalaze se "tračnice" po kojima ide sjedalo pri katapultiranju. Ispod pilotske kabine se nalazi top, a sa strane ima ugrađene ljestve radi lakšeg pristupa. Poklopac kabine se otvara prema desno, a izrađen je od neprobojnog stakla. Pilotska vidljivost iz kokpita je loša jer pilot sjedi nisko kako bi bio zaštićen, a stražnji se dio uopće ne vidi. Zbog toga ima ugrađeni periskop koji mu omogućuje samo djelomičnu vidljivost.

 
Gruzijski Su-25 s raketom zrak-zrak

Pilotska kabina je izrađena jako jednostavno tako da nema ni čeoni prikaznik (eng. HUD), a većina avionike zaštićena je dodatnim oklopom.

MotoriUredi

Su-25 je prvotno bio opremljen s dva turbo-mlazna motora R-95Š, koji nisu imali naknadno sagorijevanje. Motori su bili odvojeni, svaki u svom prostоru na lijevom i desnom dijelu trupa. Motori se hlade zrakom pomoću posebnih otvora. Su-25 ima i poseban sustav čiščenja motora nakon neuspjelog paljenja (pumpe sakupljaju ostatke goriva i ulja). Najnovije inačice Su-25 opremljene su s motorima R-19 koji su se pokazali robustnijima te izdržljivijima u slučaju oštećenja u borbi.

Povijest korištenjaUredi

Čim su Su-25 dostavljeni zrakoplovstvu, poslani su u Afganistan gdje su počeli službu već od 1982. U ratu je bio dosta koristan zahvaljujući svojoj okretnosti i mogućnosti nošenja velike količine naoružanja te je često sudjelovao u akcijama zajedno s jurišnim helikopterom Mil Mi-24 pružajući vatrenu podršku ukoliko se Mi-24 nije mogao samostalno nositi s neprijateljima. Napade je vršio uglavnom pomoću navođenih bombi i raketnih zrna, iako je pred kraj rata počeo koristiti i navođene rakete H-29. Neki zrakoplovi su imali i po dvije strojnice na sebi. Jednu u nosnom dijelu i jednu u repu koja je pružala zaštitnu paljbu nakon preleta neprijatelja kako ne bi pucali na zrakoplov u odlasku.

 
Su-25 s lanserima i dodatnim spremnikom za gorivo

U ratu su u zraku izgubljena 23 zrakoplova dok ih je određen broj uništen i na tlu. Jedan od 23 oborena je srušio Pakistanski F-16 dok je progonio mudžahedine prema pakistanskoj granici. Piloti Suhoja Su-25 u ranom dijelu rata su bili prilično sigurni jer su mudžahedini uglavnom koristili strojnice za napade na zrakoplove, no problemi su došli kasnije kada su Amerikanci počeli slati raketne sustave FIM-43 Redeye i Stinger te su se od tada gubici počeli povećavati. Najveći problem je bio, da kada bi raketa pogodila jedan motor on bi se zapalio, a kako su motori bili blizu jedan drugoga vatra se lako širila na drugi pritom potpuno onesposobljavajući zrakoplov. Rješenje je bilo ugradnja metalne ploče debljine 5 mm između motora, ugradnja sustava za gašenje na bazi freona te dodatni izbacivači toplinskih mamaca kako bi zbunili rakete.

InačiceUredi

Su-25KUredi

 
Suhoj Su-25

Inačica za komercijalni izvoz, dizajnirana na bazi osnovnog Su-25. Ovaj model se također proizvodio u tvornici u Tbilisiju (Gruzija). Od originalnog Su-25 se razlikuje samo po drugačijim unutarnjim sustavima. Ukupno je izrađeno 180 primjeraka u razdoblju od 1984. do 1989.

Su-25UBUredi

Su-25UB je trenažni zrakoplov dizajniran 1977. Prvi prototip (T-8UB-1) poletio je 12. kolovoza 1985. Su-25UB je dvosjed i služi za procjenjivanje pilota te za treniranje kadeta. Po osobinama se ne razlikuje puno od jednosjeda. Do kraja 1986. ukupno je napravljeno 25 Su-25UB.

Su-25UBKUredi

Usporedno s razvojem Su-25UB, 1986. napravljena je i trenažna inačica, ali za izvoz u zemlje koje su kupile Su-25K.

Su-25UTGUredi

Su-25UTG je inačica Su-25UB dizajnirana za treniranje pilota za slijetanje i polijetanje na nosač zrakoplova, ali na kopnu (vježbanje na kopnenoj pisti).

Su-28Uredi

Napredni mlazni trenažni zrakoplov razvijen na inicijativu Suhoja.

Tehničke karakteristike (Su-25TM)

Osnovne karakteristike

  • posada: 1
  • dužina: 15,33 m
  • raspon krila: 14,36 m
  • površina krila: 30,1 m2
  • visina: 4,80 m
  • masa zrakoplova: 10 740 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 20 500 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 950 km/h
  • dolet: 2500 km
    • borbeni dolet: 375 km
  • brzina penjanja: 58 m/s
  • najveća visina leta: 10 000 m
  • omjer potisak/težina: 0,51
  • specifično opterećenje krila: 584 kg/m2
  • motor: 2x Tumanski R-195

IzvoriUredi