Neki skroman seljak življaše na sjeveru Kine, prema granici stepskih krajeva koje često salijetaše nomadske čete. Jednoć se vrati sa sajma veselo fućkajući s ponosnom ždrebicom koju je kupio za podnošljivu cijenu, koja ipak proguta njegovih pet godina štednje . Nekoliko dana kasnije njegov jedini konj, sav njegov imetak, pobjegne i odluta prema granici. O tom se događaju odmah razliježe glas po selu, te susjedi dolažahu izraziti svoju žaljenje zbog njegove nesreće. On slijegaše ramenima i mirno govoraše:

- Oblaci pokrivaju sunce, ali donose kišu. Iz nesreće se ponekad rađa dobro. Vidjet ćemo. Tri mjeseca poslije pojavi se kobila s divnim divljim ždrjebetom koji se uz nju poigravaše. Kobila je bila bremenita. Susjedi su dolazili čestitati sretnom vlasniku:

- S pravom si optimist. Izgubio si jednog konja, a dobio tri! - Oblaci nose plodnu kišu, ali ponekad i štetnu oluju. Nesreća se krije u naborima sreće. Pričekajmo. Seljakov jedinac uzjaše nestašno ždrijebe i uživaše u jahanju. Ali ubrzo pade s konja i umalo da ne slomi vrat. Izvukao se sa slomljenom nogom.

Susjedima koji opet dolažahu izraziti svoje žaljenje, seljački filozof odgovori: - Nesreća ili blagoslov, tko zna? Promjenama nikad kraja u ovom nestalnom svijetu.

Nekoliko dana kasnije, proglašena je u onom kraju opća mobilizacija da bi se odbila navala Mongola. Svi sposobni mladići otputovaše u borbu i malo se koji od njih vrati. Ali jedini seljakov sin, zahvaljujući svojim štakama, izbjegnu pokolju.