Skupljam interesantnu građu i razmišljanja nacionalista o bosanskom jeziku na hrvatskoj Wikipediji. U nastavku moji stavovi koje sam rekao na stranici za diskusiju:

"Aferim" uredi

Evo baš pročitah članak o "bošnjačkom jeziku". Malo je reći da se radi o neozbiljnom tekstu nepostojećeg "bošnjačkog jezika". Ali ono što mi je zapalo za oko je zaista jedna patetična rečenica koja pokazuje bit hrvatske Wikipedije. Naravno da sam pohranio navedeni tekst u svoju arhivu, jer će biti interesantan za analizu u bošnjačkim lingvističkim krugovima, jer se zaista radi o skrnavljenju imena bosanskog jezika. Ali da se vratim na pomenutu rečenicu: "Soli/Tuzla (op.č. HDZ svoj ogranak ondje naziva HDZ Soli, prema tom obrazcu se dodalo i ovaj naziv)..." Autori Tuzlu krste u Soli, jer HDZ svoj ogranak naziva Soli?! Aferim, zaista. Znao sam da su Hrvati ostrašćeni nacionalisti (to je pokazala historija i parole: Bog i Hrvati), ali da su toliko plitki to nisam mogao vjerovati. Ovo miriše na bosanske Hrvate i njihov kompleks manje vrijednosti, kojeg pokušavaju pobijediti dokazujući se braći u susjednoj državi. Druga neistina koja se navodi jeste da se u hrvatskom i srpskom bosanski jezik službeno naziva bošnjački?! Šta znači "službeno" u drugim jezicima koji govore o trećem jeziku? Gdje staje pamet počinje nacionalizam, u ovom slučaju rigidni hrvatski. Ipak ako se misli na službene dokumnete u RH ili BiH (parlament) na hrvatskom jeziku, ovo apsolutno nije tačno. Bosanski jezik se navodi kao bosanski. U Srbiji Ministarstvo obrazovanja također u dokumentima jezik naziva bosanskim. Dakle, ovdje se radi o avanturi par iskompleksiranih nacionalista koji misle da mogu promijenti svijest Bošnjaka, a postižu samo suprotan efekat. Danas upravo radi ovakve politike napada na identitet Bošnjaka, Bošnjaci smatraju Hrvate prirodnim agresorima i mislim da nema tog gesta dobre volje koji bi mogao popraviti takvo razmišljanje. Ali to je možda i dobro, jer Bošnjake podsjeća da moraju nakon Tužbe protiv SCG za agresiju istu pokrenuti i protiv RH, pogotovo nakon priznanja Ivice Rajića i presuda Kordiću i Blaškiću, te nakon objavljivanja Tuđmanovih stenograma. Mislim da ćete ovakvom politikom nanijeti veliku štetu samo sebi. --NN

Popis stanovništva 2001. rubrika "Materinji jezik": [1], peti stupac. Ako Državni zavod za statistiku nije službena institucija RH, onda ne znam što je. :-) --Elephantus (razgovor) 22:05, 31. listopada 2005. (CET)
Vidim da nisi shvatio poentu, ali ništa čudno. Nego puno hvala i za ovaj link, mislim da će mi biti od koristi. A što se tiče "službe i družbe" u jednom jeziku o imenu drugog, mogu ti reći npr. da je Znanstveno nastavno vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu potvrdilo bosanski jezik u vezi magistarske teze u kojoj je sadržan termin bosanski. Vlada Republike Hrvatske priznaje isti termin u svojim zvaničnim međunarodnim komunikacijama. (Ako imaš neki dodatni link volio bih da ga ovdje staviš, jer bi mi bio od pomoći), Hrvati u BiH u služenim dokumentima parlamenta FBiH pišu bosanski itd. Mislim da niste svjesni kakvu štetu pravite sami sebi ovakvom politikom prema drugom narodu i njegovom identitetu. Ali hajde nek vam bude...Živi bili pa vidjeli. NN 22:20, 31. listopada 2005. (CET)

Rubrija: Who let you out uredi

Nikada nisam imao namjeru da raspravljam sa nacionalistima, jer taj mentalni sklop nije stvoren za normalnu komunikaciju, ali evo jedan interesantan "slučaj" se pojavio iz vedra neba i upao u moju diskusiju sa drugim korisnikom, sa pričom o čuvenom hrvatskom sužanjstvu (bezbeli je iz BiH). Pa eto neka i ovo ostane zapisano. --NN

Ovaj suradnik ne razumije nekoliko stvari:
1. stav (koji nije nikakav pravorijek) odjela Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (radilo se o nekoj disertaciji) nije obvezujući i nema ni nakanu da to bude. Radilo se o kompromisu bez ikakvih posljedica.
2. Hrvati u FBiH nemaju pravo ni na vlastiti, hrvatski jezik, pa brljotine Parlamenta u kojima su neprestano preglasavni nisu kriterij nizašto. Jedino su pokazatelj oktroiranosti i laži na kojima počiva protektoratski pašaluk. Mir Harven 22:25, 31. listopada 2005. (CET)

Akademik Muhamed Filipović o nametanju "bošnjačkog jezik" uredi

  • Na sljedeće pitanje za Slobodnu Evropu, akademik Filipović dao je interesantan odgovor: Vrli pitac neki: "Dalibor Brozović npr. u jednom svom radu omalovažava bosanski jezik dajući instrukcije Hrvatima kako se odnositi prema bosanskom jeziku, nazivajući ga prije svega "bošnjački", i pokazujući veliku dozu fobije od ugrožavanja bh. Hrvata i hrvatskog jezika, gle čuda bosanskim jezikom (navodno koji ima tendenciju da postane "zemaljski jezik"). Brozović kaže:...Treba naše bošnjačke zemljake i susjede s vremena na vrijeme diskretno podsjećati da Republika Hrvatska ne može biti zadovoljna ako su Hrvati u BiH nezadovoljni. Jer za budućnost nasi bošnjacki prijatelji moraju biti svjesni da Hrvatska može kako-tako i bez Bosne i Hercegovine, a Bosna i Hercegovina ne može nikako bez Republike Hrvatske. To je jednostavno zemljopisna stvarnost..." U drugom dijelu pitanja konstatacija slušaoca: "Ne znam samo do kada će ovakvi kvazi-intelektualci koji se ponašaju kao istraumirani generali, krojiti sudbinu Balkana. Znamo šta je SANU uradila, pa zar još i na zapadu da se pojave likovi koje će u to nema sumnje historija osuditi kad-tad?" Filipovićev odgovor na pitanje i komentar: "...Nažalost, Dalibor Brozović, koji je vrsni lingvist i koji veoma dobro poznaje bosansku jezičku situaciju, nije, kao ni mnogi drugi, izbjegao nacionalnoj bolesti. On dobro zna da je ono što je nekad nazvano južno narječje, zapravo bosanski jezik, samo što tadašnjim ideolozima ilirizma i kasnije srpskohrvatskog nacionalizma nije odgovaralo da uvode u svoju terminologiju bosansko ime. Brozović, sasvim nehistorijski i paušalno, povezuje stanje koje je vladalo u Jugoslaviji s ovim koje vlada u BiH. To stanje je sasvim različito i ovdje nema nikakve majorizacije ili marginalizacije i sve je slobodno, sva leksika i svi oblici su u slobodnoj upotrebi. To je kada se misli sa pozicija nauke. Ali kada se počinje misliti sa političke pozicije i pozicije stvaranja nacije putem jezičke politike, a to je uvijek zloupotreba nauke, onda stvari dobivaju drugačiji izgled, pa izgleda da je normalno da naši Hrvati uče jezik kojeg neznaju i ne razumiju i da im se nameće i leksika i oblici koji nemaju nikakve veze sa njihovim jezičkim iskutvom i osjećanjem. Ovdje majke i očevi hrvatskih nacionalno svjesnih političara i intelektualaca ne razumiju govor svoje djece. Ono što oni žele, a nažalost i Brozović, jeste da se jedan laboratorijski jezik nametne putem politike kao nacionalni jezik Hrvata u BiH. To je eksperiment, a mi ćemo vidjeti šta će iz toga biti. Najzad, svako je ovisan o drugima i niko sam za sebe ne može da živi. Koliko god je BiH ovisna o Hrvatskoj i Hrvatska je ovisna o BiH. Nije uzalud Tuđman pokušavao silom i intrigama da podeblja kiflu. To je uzajamno. Mi treba da nastojimo živjeti u miru i saradnji, a to nije moguće ukoliko jedan dio stanovništva naše države ne vidi BiH kao svoju državu i domovinu. Tu je glavni problem..."
  • Također na pitanje za Slobodnu Evropu: "Volio bih kada biste mi kao naucnik objasnili zbog cega srpski i hrvatski lingvisti namecu Bosnjacima da svoj jezik kojeg oduvijek zovu bosanskim, prestanu tako nazivati i da ga preimenuju u "bosnjacki"? Zar to nije nedostatak osnovnog kucnog odgoja?" Akademik Filipović kaže: "Oni žele da i mi pristanemo na nacionaliziranje našeg jezika, jer bi to onda opravdalo njihovo tjeranje svih Srba i Hrvata da govore jezik kojeg im oni propišu. To što oni čine nema veze ni sa naukom, ni sa poštenjem ni sa interesima tih ljudi i naše zemlje." --NN 22:01, 31. listopada 2005. (CET)