Wikimar~hrwiki
Saadat Hasan Manto (/mɑːn, -tɒ/; Urdu: سعادت حسن منٹو, izgovor [sa'ādat 'hasan 'maṅṭō]; 11. svibnja 1912 – 18. siječnja 1955.) bio je pakistanski književnik, poznat mahom po svojim pripovijetkama, ali i radio-dramama i ogledima o suvremenicima iz političkog i javnog života. Objavio je 22 zbirke kratkih priča, jedan kraći roman, pet zbirki radio-drama i dvije zbirke ogleda. Književne tekstove pisao ja na urdskom jeziku i njegove se pripovijetke svrstavaju u sam vrhunac u tom književnom žanru u okvirima urdske književnosti, ali i općenito književnosti na jezicima indijskog potkontinenta. Premda ga se danas svrstava uglavnom u pakistansku književnost, Manto je u stvari podjednako i idnijski i pakistanski književnik, s obzirom da je veći dio života proživio u Indiji prije razdvajanja na Indiju i Pakistan i to u sredinama koje su i nakon razdvajanja ostale u Indiji. I stilom i odabirom tema, Manto je u svom književnom stvaralaštvu utro put brojnim drugim kasnijim urdskim književnicima. Baveći se često ljudima s društvenog dna i u kasnije vrijeme najviše strahotama sukoba do kojih je dovela podjela Indije i Pakistana, Manto je često bio na meti kritičara, a u nekoliko navrata i sudski progonjen zbog sadržaja nekih priča koje su pojedini krugovi smatrali opscenima (triput prije 1947., dakle još za doba britanske Indije, i triput nakon podjele kada se preselio u Lahore u Pakistan) zbog sadržaja nekih priča koje su pojedini krugovi smatrali opscenima.
Književno stvaralaštvo uredi
Biografija uredi
Early life and education uredi
Saadat Hassan Manto rođen je u selu Paproudi u okrugu Samrala, u pokrajini Ludhiana indijske savezne države Panđab 11. svibnja 1912.[1][2]