Wikipedija

Leopold Mandić

hrvatski kapucin, ispovjednik i svetac
(Preusmjereno s Sveti Leopold Mandić)

Leopold Mandić OFMCap (Herceg Novi, 12. svibnja 1866. – Padova, 30. srpnja 1942.) bio je hrvatski katolički svećenik, kapucin i poznati ispovjednik. Katolička Crkva štuje ga kao sveca.

Sveti
Leopold Mandić
OFMCap
CrkvaKatolička Crkva
Redovi
Ređenje20. rujna 1890.
zareditelj Domenico kard. Agostini
Osobni detalji
Rođen12. svibnja 1866.
Herceg Novi
Umro30. srpnja 1942.
Padova
NacionalnostHrvat
Svetost
Blagdan12. svibnja
Beatificiran2. svibnja 1976.
Rim
proglasio Pavao VI.
Kanoniziran16. listopada 1983.
Rim
proglasio Ivan Pavao II.
SvetištaSvetište Sv. Leopolda Mandića u Padovi

Životopis Uredi

 
Crkva svetog Leopolda Mandića u Herceg Novom.

Mladost i školovanje Uredi

Preci su mu podrijetlom iz Zakučca (Omiš), zaselak Mandići. Naime, njegov pradjed Nikola je došao u Herceg Novi gdje se i oženio. Na krštenju je dobio ime Bogdan, a po ulasku u kapucine promijenio ga je u Leopold. Bio je dvanaesto dijete u obitelji Mandić.[1] Nadjenuli su mu ime Bogdan – Adeodat – dan od Boga.[2] Mati Dragica (Karla) je iz obitelji Carević. I očeva (Stjepan Petar) i majčina obitelj je hrvatska, a potječu iz Bosne, otkamo su pobjegli pred Turcima. Plemenitaškog su podrijetla. Majčina obitelj Carević pripadala je obitelji Kosača.[3] Mandići su došli iz Bosne u Zakučac Cetini poslije turskog osvajanja Bosne 1463. godine, ali ne zna se točno kad. Bogdanov pradjed Nikola Pradjed došao je iz Zakučca u Herceg-Novi između 1761. i 1769. godine. U Herceg-Novome se oženio. Njegov sin Ivan (1780. – 1838.), Bogdanov djed, bio je vlasnik i zapovjednik ribarskih i trgovačkih jedrenjaka koji su plovili Mediteranom i bio je član Bokeljske bratovštine pomoraca. Bogdanov otac Stjepan Petar bio je pomorac. Dolazak parobrodarstva istiskuje jedrenjake sredinom 19. stoljeća pa Mandići siromaše. Bogdanova mati Dragica je iz ugledne novljanske obitelji Carević koja je posjedovala trgovačku i obrtničku radnju za bojenje tkanina i platna na Toploj, predgrađu Herceg-Novog. Mati Dragica bila je kći Antuna i Eleonore, rođene Bujović, iz poznate peraštanske grofovske obitelji.[4] Dobri otac pratio je svako jutro malog Bogdana u crkvu na svetu misu i pričest, što je tada bilo nešto posve neobično. U duboko kršćanskom obiteljskom ozračju Bogdan je od malena učio mnogo moliti. Rodbina i znanci zvali su ga "naš Bogdo", a bio je visok samo 135 cm.

Njegova dobrostojeća obitelj nije uspjela sačuvati blagostanje. Druge će u sličnim prilikama znati tješiti iz vlastitog iskustva. Tako je jednog osiromašenog očajnika ovako tješio u ispovjedaonici: “Razumijem vaš žalosni položaj, jer i moja je obitelj nekoć bila bogata. No izgubila je sve svoje imanje i dobra, te zapala u bijedu. I vi ste slično iskusili pa stoga razumijem vašu žalost.”

Živeći u Herceg-Novom među pravoslavcima, Bogdan je veoma rano upoznao i iskusio kršćansku podjelu. Zato je još kao dječak govorio: “Dobro, ja ću se posvetiti spasenju tolikih siromašnih i nesretnih ljudi. Postat ću njihov misionar”.

Franjevac kapucin Uredi

Gimnaziju je polazio u sjemeništu Venecijanske kapucinske provincije u Udinama (1882.–84.).[5] Filozofiju je studirao u Padovi (1885.–88.), a teologiju u Veneciji (1888.–90.). Ušao je u kapucinski red 1884. godine, a za svećenika ga je zaredio, 20. rujna 1890., kardinal Domenico Agostini.[5] Djelovao u Veneciji do 1897. te je bio gvardijan u Zadru (1897.–1900.). Kasnije je bio ispovjednik u Bassanu (1900.–05.) te vikar u Kopru (1905.–06.). U Thieni je bio ispovjednik (1906.–07.; 1908.–09.) te Padovi (1907.–08.). Nakon što se vratio u Padovu 1909., bio je odgojitelj studenata te je predavao patrologiju (1910.–14.).[5]

Početkom Prvog svjetskog rata nije htio primiti talijansko državljanstvo pa je kao stranac iz neprijateljske države biva interniran zbog političkih razloga u južnu Italiju: od rujna 1917. godine kod Kapucina u Tori (Caserta), zatim u Noli (Napulj) i Arienzu (Caserta). Nakon toga se vraća u Padovu gdje je djelovao do kraja života (kratko je djelovao i u Rijeci 1923.).[5]

Obrazložio je to riječima: “Krv nije voda!” Imao je izvanrednu sposobnost razumijevanja onih koji su mu se povjeravali i sposobnost pomaganja u zamršenim tjeskobama. Prije smrti otac Leopold je prorekao da će kapucinski samostan u Padovi biti razrušen od bombi. Ipak, prilikom te strašne ratne katastrofe njegova ispovjedaonica osta pošteđena da bude trajan znak njegova pomiriteljskoga apostolata. Umro je 30. srpnja 1942. Padovi.

Štovanje Uredi

 
Kip sv. Leopolda Bogdana Mandića, u Rijeci.

Kanonizacija Uredi

Nakon smrti pokopan je na gradskom groblju u Padovi, odakle je, 1963. godine, njegovo tijelo preneseno u kapucinsku samostansku crkvu sv. Križa. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 16. listopada 1983. godine. Spomendan mu je 12. svibnja.

Ljudima prijatelj Uredi

Centar za promicanje i štovanje svetog Leopolda Mandića Hrvatske kapucinske provincije od 1971. godine u Đakovu izdaje Ljudima prijatelj – glasnik svetoga Leopolda Mandića. Časopis izlazi četiri puta godišnje i posvećen je promicanju štovanja Leopolda Mandića. Godine 1992. objavljena je knjiga Spisi svetoga Leopolda Bogdana Mandića.

Jubilej godine milosrđa 2016. Uredi

Posmrtni ostaci Sv. Leopolda Mandića i Sv. Pija iz Pietrelcine bili su izloženi javnom štovanju u bazilici Svetog Petra u Rimu od 3. do 11. veljače 2016. Ova dva sveca izabrani su kao zaštitnici izvanredne Svete godine Milosrđa.[6]

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića u povodu Godine milosrđa organizirala je šestodnevno štovanje neraspadnutoga tijela drugoga proglašenog hrvatskog sveca i zaštitnika Godine milosrđa sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu. Čašćenje svečeva tijela bilo je u zagrebačkoj katedrali i crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi od 13. travnja do 18. travnja 2016.[7] Mnoštvo vjernika iz cijele zemlje čekalo je u redovima kako bi vidjeli tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića želeći dotaknuti sarkofag.

17. rujna 2017. relikvija njegova tijela stigla je u Split, u svetište Gospe od Pojišana, nakon što je krenuvši iz Padove, "obišla" Zadar, Leopoldov rodni Herceg Novi, te Dubrovnik. Stiglo je praćeno jakom policijskom pratnjom. Vjernici su pohrlili u ulice oko crkve, a časne sestre klarise su po prvi put izašle iz samostana.[8]

Svetišta Uredi

 
Svetište sv. Leopolda Mandića u Padovi.

Među Hrvatima se kult održava zahvaljujući kapucinima. Mandiću su posvećena svetišta u Osijeku, Zagrebu i u Zakučcu, u poljičkoj župi Priko-Omiš, te u Maglaju, u Bosni.

Nepotpun popis

Izvori Uredi

  1. ↑ Almissa.com Leopold Mandić (pristupljeno 3. travnja 2020.)
  2. ↑ Vijeće franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH Branka s. Branimira Bedeničić: Sveti Leopold Bogdan Mandić, 11. svibnja 2018. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
  3. ↑ Portal Hrčak Anđelko Vlah: SVETI LEOPOLD BOGDAN MANDIĆ – OD FIZIČKOG HENDIKEPA DO KARIZMATIČNOG ISPOVJEDNIKA, Acta med-hist Adriatica 2011;9(2); str. 312
  4. ↑ Portal HKV Đuro Vidmarović: Razhrvaćivanje Sv. Bogdana Leopolda Mandića ili krivo shvaćanje ekumenizma, 16. siječnja 2012. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
  5. ↑ a b c d Armanda 2019.
  6. ↑ Neraspadnuto tijelo svetog Leopolda Mandica u bazilici Svetog Petra u Rimu - znate li tko je on, narod.hr, 7. veljače 2016., preuzeto 12. veljače 2016.
  7. ↑ http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=63400 Preuzeto 7. svibnja 2017.
  8. ↑ Slobodna Dalmacija Merien Ilić, HINA: Tijelo Leopolda Mandića stiglo u Split pod jakom policijskom pratnjom: vjernici preplavili ulice oko crkve, klarise po prvi put izašle iz samostana, 17. rujna 2017. (pristupljeno 3. travnja 2020.)
  9. ↑ www.sveti-jeronim.org, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  10. ↑ www.kapucinileopoldzagreb.com, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  11. ↑ www.facebook.com/Svetište-sv-Leopolda-Bogdana-Mandića-Maglaj-1106856215994539/, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  12. ↑ www.zupa-leopold-koprivnica.com, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  13. ↑ www.facebook.com/zupa.lbm.orehovica, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  14. ↑ leopoldmandic1.com, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  15. ↑ pozeska-biskupija.hr, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  16. ↑ facebook.com/pages/category/Community/Župa-sv-Leopolda-Mandića-Slavonski-Brod-899847353366224/, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  17. ↑ www.zupa-sv-leopold-mandic.hr, pristupljeno 12. svibnja 2022.
  18. ↑ www.zupa-leopold-mandic.hr, pristupljeno 12. svibnja 2022.

Literatura Uredi

Članci Uredi

  • Armanda, Ivan. 2019. Mandić, Leopold Bogdan. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
   
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća (http://hkv.hr). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatsko kulturno vijeće.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021070910003946.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice Uredi

Ostali projekti
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Leopold Mandić
 Wikizvor ima izvorni tekst Devetnica sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću
 Wikicitati imaju zbirke citata o temi Leopold Bogdan Mandić
Mrežna mjesta


Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Leopold_Mandić&oldid=6716140"