Terijer (od latinske riječi terra, što znači "tlo" ili "zemlja") vrsta je psa izvorno razvijena za lov na štetočine. Ima vrlo mnogo pasmina terijera, koji su obično: mali, žilavi, hrabri i neustrašivi. Pasmine terijera uvelike variraju u veličini od samo 1 kg do preko 32 kg, a obično se kategoriziraju prema veličini ili funkciji. Postoji pet različitih skupina, a svaka skupina ima nekoliko različitih rasa.

Terijer
Klasifikacija FCI
Skupina Skupina 3: Terijeri
Odsjek
Pododsjek
Standard br. na ([ en] / [ fr])
Ime Terrier
Varijetet
Tip
Podrijetlo
Patronat
Visina
Masa 1-32 kg
Popis domaćih pasa

Povijest

uredi

Većina pasmina terijera potječe od starijih namjenski uzgojenih pasa. Sklonost lovu ranih lovnih terijera iskorištena je u njihovoj upotrebi u sportskim natjecanjima. U početku su se terijeri natjecali u aktivnostima poput čišćenja štakorskih jama. U 18. stoljeću neki su terijeri križani s psima goničima kako bi se poboljšale njihove lovačke sposobnosti, a neki s pasminama borbenih pasa kako bi se "povećala izdržljivost i povećala hrabrost".[1] Neki od križanaca s borbenim psima, bullovima i terijerima, korišteni su u krvavoj borbi pasa. Moderne pasmine kućnih ljubimaca, kao što je minijaturni bull terijer, navedene su u podacima Međunarodne kinološke federacije (FCI) pod bull terijerima.

Danas se većina terijera drži kao psi za društvo i kućni ljubimci. Uglavnom su odani i privrženi svojim vlasnicima, iako znaju biti i "veliki karakteri".

Genetika

uredi

Na temelju studije iz 2006. godine, genetska analiza pokazala je da većina terijera pripada "modernoj/lovačkoj" skupini pasmina pasa razvijenih iz istog izvora predaka u Europi u 19. stoljeću. Nekoliko terijera je u skupini "mastifa" s pomerancima, labrador retriverima i drugim psima s velikim glavama, a tibetanski terijer je u starijoj skupini azijskih i afričkih pasa, zajedno s pekinezerom.[2]

Vrste i skupine terijera

uredi

U 18. stoljeću u Britaniji postojale su samo dvije vrste terijera, dugonogi i kratkonogi. Danas se terijeri obično neformalno grupiraju prema veličini ili funkciji.

Lovački tipovi još uvijek se koriste za pronalaženje, praćenje ili praćenje divljači, posebno ispod zemlje, a ponekad i za tjeranje divljači. Moderni primjeri uključuju Jack Russell terijera i Patterdale terijera. Tu su i kratkonogi terijeri poput: cairn terijera, škotskog terijera i zapadnoškotskog bijelog terijera, koji su također korišteni za tjeranje malih štetočina.

Izvorni lovni terijeri uključuju fell terijera (razvijen u sjevernoj Engleskoj za pomoć u lovu na lisice) i lovačkoga terijera (razvijen u južnoj Engleskoj za lociranje ili tjeranje lisica tijekom tradicionalnog jahaćeg lova na lisice).

Različite kombinacije buldoga i terijera korištene za borbe bikova i pasa u kasnom 19. stoljeću kasnije su rafinirane u zasebne pasmine koje su kombinirale kvalitete terijera i buldoga. Uz iznimku bostonskog terijera, oni su općenito uključeni u klubove pasmina grupe terijera. Uzgajivači su proizveli moderne pasmine bull terijera kao što su: bull terijer i stafordski bull terijer u prikladne obiteljske pse i natjecateljske terijere.

Terijeri za igru uzgajaju se od većih terijera i prikazuju se u skupini pasa za igru ili pratilaca. Ove pasmine uključuju engleskog terijera za igru i jorkširskog terijera. Iako su mali, zadržavaju pravi terijerski karakter i nisu pokorni "psi u krilu".

Ostali potomci tipova bull i terijera, poput azijskog gull terijera, spadaju među pse koji se još uvijek uzgajaju za ilegalne borbe pasa.

Galerija

uredi

Izvori

uredi
  1. Marvin, John T. (1982). „2. Background and Heritage of the Terrier Family”. The New Complete Scottish Terriers (Second ed.). New York: Howell Book House Inc. pg. 20. ISBN 978-0-87605-306-5.
  2. Ostrander, Elaine T. (2007). „Genetics and the Shape of Dogs: Studying the new sequence of the canine genome shows how tiny genetic changes can create enormous variation within a single species”. American Scientist (online). 95 (5): 2, 4. doi:10.1511/2007.67.3724.