Tiranski tjesnac
Tiranski tjesnac (ar. Maḍīq Tīrān) je uski morski prolazi između Sinajskog i Arapskog poluotoka koji povezuju Akapski zaljev i Crveno more. Udaljenost između dva poluotoka je oko 13 km. Multinacionalne snage i promatrači nadziru usklađenost Egipta u održavanju slobode plovidbe tjesnacima, kako je predviđeno mirovnim sporazumom između Egipta i Izraela.[1][2][3]
Tiranski tjesnac
ar. Maḍīq Tīrān | |
|---|---|
| Tjesnac | |
 Satelitska snimka tjesnaca i sjevernog dijela otoka Tiran. Sinaj je lijevo, saudijsko kopno u gornjem desnom kutu. | |
 Tiranski tjesnac i otok Tiran (pogled sa Sinaja) | |
 Zemljovid tjesnaca | |
| Etimologija | otok Tiran |
| Položaj | |
| Koordinate | 28°00′14″N 34°27′55″E / 28.00389°N 34.46528°E |
| Spaja | Akapski zaljev i Crveno more |
| Razdvaja | Sinajski i Tiran (i Arapski poluotok) |
| Države | |
| Mostovi | Saudijsko-egipatski nasip (prijedlog) |
| Obalni gradovi |  Sharm el-Sheikh |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 3 km |
| Širina | |
| • Najmanja | 4.4 km |
| Dubina | |
| • Najveća | 290 m |
| Rijeke i otoci | |
| Otoci | Tiran |
 Položaj poluotoka Sinaja   Tiranski tjesnac Tiranski tjesnac na zemljovidu poluotoka Sinaja  | |
Tjesnac je nazvan po otoku Tiran, koji se nalazi na ulazu u Akapski zaljev, 5 od Sinaja. Otok Sanafir nalazi se istočno od Tirana, jugoistočno od plitkog tjesnaca između Tirana i Saudijske Arabije.
Tjesnaci omogućuju pristup Eilatu, luci na jugoistočnom kraju Izraela. Blokada izraelskog prolaza kroz Sueski kanal i Tiranski tjesnac dovela je do dva rata, 1956. i 1967. godine.
Pozadina
urediPostoji nekoliko prolaza među otocima između Egipta i Saudijske Arabije. Najzapadniji tjesnac, između Egipta i otoka Tirana, uz čiju obalu se nalazi egipatski grad Sharm el-Sheikh, je "Tiranski tjesnac", širok 5 km. Ima dva prolaza dovoljno duboka da njime mogu ploviti veliki brodovi. Prolaz Enterprise, 290 metara dubok, nalazi se uz egipatsku stranu, dok je 73 metra duboki prolaz Grafton, okružen plićakom, nalazi se na istoku, bliže otoku Tiran. Istočno od Tirana, između njega i Saudijske Arabije, drugi tjesnac ima grebene i plićake s jednim kanalom dubokim 16 metara.[4]
Zatvaranja 1948.–1956. i 1967. godine
urediPristup jedinoj jordanskoj morskoj luci Aqabi i jedinoj izraelskoj morskoj luci Eilat na Crvenom moru je kroz Akapski zaljev, što Tiranskom tjesnacu daje stratešku važnost.[5][6] Godine 1967. 90% izraelske nafte prošlo je kroz Tiranski tjesnac, što ga je učinilo metom egipatske blokade tijekom bojkota Izraela od strane Arapske lige.[7]
U svibnju 1967. izraelski premijer Levi Eškol ponovio je izjave koje je Izrael dao 1957., rekavši da bi zatvaranje Tiranskog tjesnaca bilo ratni čin.[8][9] Egipat je zatim blokirao tjesnace 22. svibnja 1967., a naftni tankeri koji su trebali proći kroz tjesnace morali su podnijeti dokumente koji osiguravaju da njihov teret nije namijenjen izraelskoj luci.[10][11] U to je vrijeme Izrael gledao na Tiranski tjesnac kao na vitalni interes jer je to mjesto gdje je Izrael dobivao vitalni uvoz, uglavnom naftu iz Irana, a blokada je prijetila sposobnosti Izraela da razvije Negev.[12]
U svibnju 1967., general-bojnik Indar Jit Rikhye bio je zapovjednik Snaga Ujedinjenih naroda za hitne slučajeve (UNEF) na Sinajskom poluotoku kada je Egipat rasporedio svoje trupe na tom teritoriju i zahtijevao da Rikhye povuče sve svoje trupe. Rikhye se povukao, uključujući i luku u Sharm el-Sheikhu u blizini tjesnaca. Kasnije egipatsko zatvaranje Tiranskog tjesnaca bilo je usko povezano s prethodnim povlačenjem UNEF-a, jer je prisustvo mirovnih snaga (a ne egipatske vojske) u Sharm El Sheikhu bilo važno za održavanje tog plovnog puta otvorenim.[13] Kasnije u životu, general Rikhye nastojao je umanjiti važnost koju je Izrael pridavao održavanju tog plovnog puta otvorenim, rekavši da je izraelska optužba 1967. za blokadu bila "upitna" s obzirom na to da brod pod izraelskom zastavom nije prošao kroz tjesnace dvije godine, te da je "UAR [egipatska] mornarica pretražila nekoliko brodova nakon uspostave blokade i nakon toga ublažila njezinu provedbu".[14] Egipat je isprva tražio povlačenje UNEF-a sa svih lokacija osim Sharm El Sheikha,[15] ali je glavni tajnik UN-a U Thant zahtijevao potpuno povlačenje ili ništa.[16]
Tadašnji predsjednik SAD-a, Lyndon Johnson, rekao je sljedeće o zatvaranju ovih tjesnaca kao uzroku Šestodnevnog rata:[17][18]
"Ako je jedan čin ludosti bio odgovorniji za ovu eksploziju od bilo kojeg drugog, bila je to proizvoljna i opasna najavljena odluka da će se Tiranski tjesnac zatvoriti. Pravo nevinog, pomorskog prolaza mora biti sačuvano za sve nacije."
Projekt mosta
urediSaudijsko-egipatski nasip, predloženi projekt izgradnje 15-kilometarskog most preko tjesnaca, koji povezuje Egipat i Saudijsku Arabiju, razmatra egipatska vlada.[19]
Povezani članci
uredi- Otok Sanafir
- Sueska kriza
- Šestodnevni rat
- Jomkipurski rat
- Zatvaranje Sueskog kanala (1967. – 1975.)
- Saudijsko-egipatski nasip, predloženi most preko Tiranskog tjesnaca
- Izraelski prolaz kroz Sueski kanal i Tiranski tjesnac
Izvori
uredi- ↑ Aronson, Geoffrey. 27. kolovoza 2015. The Multinational Force of Observers and the Sinai Storm. Middle East Institute (engleski). Pristupljeno 8. rujna 2021.
- ↑ The Future of the Multinational Force and Observers in Sinai. The Washington Institute (engleski). 25. siječnja 2002. Pristupljeno 8. rujna 2021.
- ↑ MFO - Origins. Multinational Force and Observers (engleski). Pristupljeno 8. rujna 2021.
- ↑ Carl F. Salans. Prosinac 1968. Gulf of Aqaba and Strait of Tiran: Troubled Waters. Proceedings. United States Naval Institute. 94 (56)
- ↑ Robert Priewasser, Tiran Island and Straits of Tiran. Unexplained Sovereignty over an Island in the Context of the Arab-Israeli Conflict (Saarbrücken: Akademikerverlag, 2013)
- ↑ Oren, Michael B. 2002. Six Days of War: June 1967 and the Making of the Modern Middle East. Oxford University Press. Oxford. ISBN 0-19-515174-7
- ↑ Shlaim, Avi; Louis, William Roger. 13. veljače 2012. The 1967 Arab-Israeli War: Origins and Consequences. Cambridge University Press. str. 224. ISBN 978-1-107-00236-4.
90% of Israeli oil was imported through the Straits of Tiran
- ↑ Neff, David. Warriors for Jerusalem: The Six Days that Changed the Middle East, p. 88 (Simon & Schuster, 1984): "In separate messages to the leading maritime powers, Eshkol warned: 'Israel would stop short of nothing to cancel the blockade. It is essential that President Nasser should not have any illusions.'"
- ↑ "Statement to the General Assembly by Foreign Minister Meir, 1 March 1957" (Israel Ministry of Foreign Affairs): "Interference, by armed force, with ships of Israeli flag exercising free and innocent passage in the Gulf of Aqaba and through the Straits of Tiran will be regarded by Israel as an attack entitling it to exercise its inherent right of self-defence under Article 51 of the Charter and to take all such measures as are necessary to ensure the free and innocent passage of its ships in the Gulf and in the Straits."
- ↑ Shlaim i Louis (2012)
- ↑ Daily brief to the U.S president on 27 May 1967 (PDF). 27. svibnja 1967.
diverted as was a sister ship yesterday
- ↑ Bregman, Ahron. 2013. Israel's Wars: A History since 1947. Taylor & Franci. str. 7. ISBN 978-1-135-68787-8
- ↑ Avi Shlaim; William Roger Louis. 13. veljače 2012. The 1967 Arab-Israeli War: Origins and Consequences. Cambridge University Press. str. 63. ISBN 978-1-107-00236-4.
the occupation [by Egypt] of Sharm-al-Sheikh would force the closure of the Tiran Straits
- ↑ Rikhye, Indar Jit. 1980. The Sinai Blunder: Withdrawal of the United Nations Emergency Force Leading to the Six-Day War of June 1967. Rutledge. London. ISBN 0-7146-3136-1
- ↑ Quigley, John (December 2012). The Six-Day War and Israeli Self-Defense, Kindle Location 485. Cambridge University Press. Kindle Edition.
- ↑ Segev, 2007, op. cit., p. 274.
- ↑ Ben Gad, Yitschak. Politics, Lies, and Videotape: 3,000 Questions and Answers on the Mideast Crisis, p. 182 (SP Books, 1991).
- ↑ "LBJ Pledges U.S. to Peace Effort", Eugene Register-Guard (Jun 19, 1967). See also Johnson, Lyndon. "Address at the State Department's Foreign Policy Conference for Educators" (19. lipnja 1967.).
- ↑ Najla Moussa. 2. ožujka 2006. Bridge connecting Egypt, Saudi Arabia considered. Daily News Egypt. Pristupljeno 11. travnja 2016.
