Tisserandov parametar

Tisserandov parametar ili Tisserandova invarijanta je vrijednost koja se koristi za kvalifikaciju odnosa između relativno malog nebeskog tijela i većeg tijela koje perturbira njegovu orbitu. Tisserandov parametar je aproksimacija odnosa pomoću sustava triju tijela, te se koristi u situacijama kada se mase svih triju tijela jako razlikuju (kao primjerice mase Sunca, nekog planeta i nekog asteroida). Nazvan je po francuskom astronomu Félixu Tisserandu.

Za tijelo s velikom poluosi a, ekscentricitetom e i inklinacijom i, te veliku poluos aP perturbirajućeg tijela, Tisserandov parametar iznosi[1][2]

Tisserandov parametar koristan je jer se njegova vrijednost otprilike očuvava prilikom nekih perturbacija orbitalnih parametara manjeg tijela zahvaljujući Tisserandovoj relaciji.

Primjene uredi

Vezani koncepti uredi

Parametar je povezan s tzv. Delaunayevim standardnim varijablama, kojima se proučavaju perturbacije hamiltonijana u sustavu triju tijela. Ne uračunavši perturbacije višeg reda, vrijednost izraza   ostaje konstantna.

Kao posljedica toga javlja se rezonanca između promjena inklinacije i ekscentriciteta - Kozaijev mehanizam. Tim mehanizmom tijela u gotovo kružnoj orbiti s visokim ekscentricitetom tijekom vremena mogu postupno prijeći u veoma ekscentričnu orbitu s malom inklinacijom. Taj mehanizam utječe na orbite blizusunčevih kometa, koji nagnutu orbitu na sigurnoj udaljenosti od Sunca mijenjaju u orbitu u ekliptici, ali s perihelom veoma blizu Sunčeve površine.

Izvori uredi

  1. Murray, Carl D.; Dermott, Stanley F. 2000. Solar System Dynamics. Cambridge University Press. ISBN 0-521-57597-4
  2. Bonsor, A.; Wyatt, M. C. 11. ožujka 2012. The scattering of small bodies in planetary systems: constraints on the possible orbits of cometary material: Scattering in planetary systems. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society (engleski). 420 (4): 2990–3002. doi:10.1111/j.1365-2966.2011.20156.x
  3. Dave Jewitt: Tisserand Parameter. www2.ess.ucla.edu. Pristupljeno 27. ožujka 2018.
  4. Jewitt, David C. Kolovoz 2013. The Damocloids. UCLA – Department of Earth and Space Sciences. Pristupljeno 15. veljače 2017.
  5. Merritt, David. 2013. Dynamics and Evolution of Galactic Nuclei. Princeton University Press. Princeton. ISBN 9781400846122