Tlocrt

Tlocrt je naziv za crtež pojedinih etaža građevnog objekta projeciranjem njegovih kota na papir ili koju drugu ravnu plohu (npr. kamena ili metalna ploča).

Forma Urbis Romae, tlocrt grada Rima urezan u kamenu u mjerilu 1:240, izvorno se nalazio u Vespazijanovu Hramu Mira. Izrađen je početkom 3. st. [1]

U širem značenju riječi, pojam tlocrt se odnosi ne samo na zasebne objekte, već i na prikaz kota prizemnih etaža većih arhitektonskih sklopova, od pojedinih sektora do prikaza čitavog naselja.[2]

Projektiranje složenijih zgrada i arhitektonskih sklopova od samoga je početka zahtijevalo detaljnu prethodnu skicu, pa su graditelji uz presjeke i skice arhitektonskih i dekorativnih detalja, vjerojatno još od 4. tisućljeća pr. K. izrađivali i tlocrte. Tlocrt je, naime, najvažniji od svih nacrta.[3]

U baroku su značajniji graditelji posjedovali kolekcije tlocrta svojih i tuđih građevina.

U 19. st. standardizirana su mjerila tlocrta za izvedbu zgrada:

- situacioni tlocrt - 1:500

- detaljni tlocrt - 1:200

- urudžbeni tlocrt - 1:100

- izvedbeni tlocrt - 1:50


Od tada je ustaljeno i označavanje detalja kao što su različite boje za pojedine vrste građevnog materijala, znakovi za pojedine vrste instalacija i dr.[4]

Tlocrt nastao prigodom snimanja već postojećih objekata naziva se naknadni.

BilješkeUredi

  1. Pescarin 2003
  2. Šenoa 1964
  3. Müller/Vogel 1999
  4. Šenoa 1964

LiteraturaUredi

  • Müller/Vogel 1999 - Werner Müller; Gunther Vogel: Atlas arhitekture 1, preveo Milan Pelc, Zagreb, 1999., str. 17
  • Pescarin 2003 – Sofia Pescarin: Rome, Vercelli, 2003, str. 49
  • Šenoa 1964 – Zdenko Šenoa: Tlocrt, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 4, Zagreb, 1966., str. 431